Pročitaj više

• Uvod u prava manjina

  Definicija manjinskih zajednica

  Manjinu definiramo kao skupinu ljudi koji dijele određene karakteristike, kao što su etničko porijeklo, jezička pripadnost, vjera, spolna orijentacija ili invalidnost, a čine manji postotak populacije u odnosu na većinsku zajednicu u kojoj se nalaze. Manjinske zajednice se često razlikuju od većinskih po kulturi, jeziku, tradicijama, običajima i identitetu. Razlikujemo nacionalne i etničke manjine; nacionalne su manjine “one koje su u nekoj drugoj državi (ili državama) većinski narod”, primjerice talijanska, mađarska ili srpska manjina, dok su etničke manjine one “koji ni u kojoj državi nisu većinski, dakle, nemaju svoju “matičnu” državu”, primjerice romski, baskijski i drugi. (vidi natuknicu u : Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=18519)

  Važnost zaštite prava manjina

  Manjinske zajednice mogu biti prisutne na nacionalnoj, regionalnoj i/ili lokalnoj razini. Zbog svojih različitosti u odnosu na većinsko stanovništvo mogu postati metom diskriminacije ili se pak suočavati s brojnim preprekama i izazovima pri zapošljavanju, ostvarivanju prava na obrazovanje, socijalnu ili zdravstvenu skrb i sl. Manjinske zajednice najčešće nastoje zadržati identitet; govore svojim jezikom, ispovijedaju vlastitu vjeru, njeguju običaje i tradicije. Na taj način doprinose bogatstvu i raznolikosti neke zemlje, pa se poseban naglasak treba staviti na zaštitu njihovih prava.  

  Međunarodni okvir za zaštitu prava manjina

  Međunarodno pravo zahtijeva da pripadnici manjina uživaju jednaka ljudska prava i slobode kao i većinsko stanovništvo države u kojoj žive, te im jamči očuvanje jezika, kulture i vjere. Temelj današnje međunarodne zaštite manjina je Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima Ujedinjenih naroda, koji je usvojen 1966. godine. Članak 27 tog pakta propisuje da se osobama koje pripadaju etničkim, vjerskim ili jezičnim manjinama ne smije uskratiti pravo da žive svojim vlastitim kulturnim životom, ispovijedaju svoju vjeru ili koriste svoj jezik zajedno s ostalim članovima svoje skupine. Opća skupština Ujedinjenih naroda je tu odredbu protumačila i proširila 1992. godine usvajanjem Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama. Uz detaljnije nabrajanje prava manjina, u Deklaraciji se ističe da države imaju i obvezu promoviranja prava manjina na svom području. https://www.cms.hr/system/publication/pdf/27/CMS_prirucnik_manjine_KB.pdf 

• Zakoni i politike

  Međunarodni instrumenti za zaštitu prava manjina

  Na međunarodnoj su razini donesene deklaracije i konvencije usmjerene na zaštitu prava manjina. Opća deklaracija o ljudskih pravima (1948.) naglašava jednakost svih ljudi, bez obzira na njihovu rasu, vjeroispovijest, materinski jezik itd. Ta je Deklaracija temelj svim ostalim međunarodnim i nacionalnim pravnim dokumentima.

  Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.) naglašava jednakost svih ljudi i oštro osuđuje svaki oblik diskriminacije, posebno na osnovi boje kože ili nacionalnost.

  Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.) izjednačava prava pripadnika etničkih i nacionalnih manjina s pravima pripadnika većinskog naroda, kao što su to primjerice, pravo na obrazovanje, rad, zdravstvenu skrb i druga prava. 
  https://pravamanjina.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/pdf/medjunarodni/medjunarodni_pakt_o_gospodarskim_socijalnim_i_kulturnim%20pravima.pdf

   Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.) u prvom članku kaže da svi narodi imaju pravo na samoodređenje i da na temelju toga prava slobodno određuju svoj politički status i osiguravaju svoj gospodarski, društveni i kulturni razvoj.
  https://pravamanjina.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/pdf/medjunarodni/medjunarodni_pakt_o_gradjanskim_i_politickim_pravima.pdf 

  Postoji još niz drugih međunarodnih dokumenata koji su temelj drugim konvencijama, sporazumima i ostalim pravnim dokumentima na regionalnoj i nacionalnoj razini. 

  Nacionalni zakoni koji se odnose na prava manjina

  U Hrvatskoj je diskriminacija zabranjena ustavom, zakonima i međunarodnim ugovorima koje je država potpisala/ratificirala. Međunarodni ugovori koji su u skladu s ustavom RH imaju prednost pred nacionalnim zakonima. Hrvatsko antidiskriminacijsko pravo usklađeno je s europskim standardima prije pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. 

  Republika Hrvatska je potpisnica međunarodnih i regionalnih dokumenata (kao što je primjerice Instrument Srednjoeuropske inicijative za zaštitu manjinskih prava iz 1994. godine) kojima se obavezuje štititi prava manjina na svom području.  Članak 15. Ustava Republike Hrvatske jamči ravnopravnost svim pripadnicima/ama nacionalnih manjina. 

  Zajamčena je sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno korištenje vlastitog jezika i pisma te kulturna autonomija. Pripadnici/e nacionalnih manjina mogu se obrazovati i polagati nacionalne ispite na materinjem jeziku, pohađati satove vjeronauka iz religije koju ispovijedaju, birati predstavnike/ce svoje manjine u Saboru. 

  Politike integracije i inkluzije manjinskih zajednica

  Svaka država usvaja svoje politike integracije i inkluzije manjinskih zajednica. Možemo ih svrstati u nekoliko kategorija:

  • Zaštita od diskriminacije - svi ljudi imaju pravo na zaštitu od diskriminacije, što znači da ih se ne osuđuje niti se o njima stvaraju predodžbe temeljem boje kože, materinjeg jezika, podrijetla, vjeroispovijesti i slično. 
  • Pravo na služenje materinjim jezikom i obrazovanje na tom jeziku – pripadnicima/ama nacionalnih manjina omogućeno je školovanje na njihovim jezicima ili učenje manjinskih jezika u predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama.
  • Kulturna autonomija - manjinske zajednice imaju pravo na očuvanje, razvoj i izražavanje vlastite kulture, tradicija, jezika i identiteta. To može uključivati osnivanje folklornih društava, osnivanje zajednica, financijsku podršku za kulturne projekte i promociju kulturne raznolikosti i slično. 
  • Sudjelovanje u javnom i političkom životu – pripadnici/e manjinskih zajednica imaju pravo aktivno sudjelovati u političkom procesu,  birati i biti izabrani/e za predstavnika/cu koji/a će ih zastupati u izvršnim i zakonodavnim tijelima države. 

  Sve ove kategorije doprinose stvaranju pravednijeg i tolerantnijeg društva koje poštuje različitosti i svim svojim građanima/kama osigurava jednaka prava.

• Ključna pitanja prava manjina

  Etnička diskriminacija

  Manjine se u većini država bore s nekoliko problema. Jedan od glavnih je etnička diskriminacija. Ljude se najčešće promatra drugim očima samo zato jer se od većinskog naroda razlikuju po boji kože, jeziku kojim međusobno razgovaraju ili vjeri koju ispovijedaju.  U ekstremnim slučajevima, ta netrpeljivost može rezultirati kaznenim djelima iz mržnje.

  U Izvješću Pučke pravobraniteljice za 2022. godini stoje podaci MUP-a koji govore da je u Hrvatskoj te godine u kategoriji kaznenih djela iz mržnje evidentirano 40 kaznenih djela  prijetnje,  16 oštećenje tuđe imovine i 15 slučajeva tjelesnih ozljeda i nasilničkog ponašanja. Motivacija počinitelja većinom je povezana s etnicitetom žrtava. Nacionalno podrijetlo predstavlja najčešći motiv u 67 od 101 evidentiranog kaznenog djela,  u 13 slučaja je motiv spolna orijentacija, u 12 rasna pripadnost ili boja kože i u 8 vjeroispovijest.
  https://www.ombudsman.hr/hr/download/izvjesce-pucke-pravoraniteljice-za-2022-godinu/?wpdmdl=15489&refresh=6465f2bc2565a1684402876 

  Od 39 postupaka pokrenutih pred sudovima, čak 27 se odnosi na kaznena djela motivirana nacionalnim podrijetlom, dok su druge motivacije manje zastupljene. U prvoj polovini 2021. godine, od 31 kaznenog djela motiviranog nacionalnim podrijetlom, 23 su bila motivirana mržnjom prema Srbima/Srpkinjama, a pet prema Hrvatima/cama.

  Nasilni incidenti i dalje se događaju u Vukovaru, uz sudjelovanje mlađih osoba, uključujući i djecu. Policija je često kvalificirala te incidente kao navijačko nasilje, dok su udruge srpske nacionalne manjine izvještavale o napadima na članove/ice zajednice koji nisu povezani s navijačkim skupinama ili nogometnim utakmicama. Ovi incidenti izazivaju zabrinutost, posebno zbog sudjelovanja mladih osoba.
  https://www.ombudsman.hr/hr/diskriminacija-temeljem-rase-etnicke-pripadnosti-ili-boje-koze-te-nacionalnog-podrijetla-2/ 

  Zbog ovakvog stanja imenovana je Radna skupina za praćenje zločina iz mržnje, koja je zadužena za koordinaciju prikupljanja podataka o zločinima iz mržnje, praćenje i analizu njihove pojavnosti, koordinaciju međuresorne suradnje te izradu preporuka za unaprjeđenje borbe protiv zločina iz mržnje. Pravobraniteljica je u svom izvješću za 2022. godinu dala preporuku Ministarstvu unutarnjih poslova da educira policijske službenike/ce kako bi prepoznali i pravovremeno reagirali na zločine počinjene zbog etničke netrpeljivosti.

  Jezik i kultura manjina

  Manjinske zajednice imaju pravo na obrazovanje i polaganje ispita na materinjem jeziku. Međutim, Pravobraniteljica je istaknula primjer problema s kojima se u vrijeme pandemije COVID-19 susrela manjinska zajednica Roma: učenicima romskog podrijetla pristup nastavi na daljinu bio je ograničen zbog nedovoljnog znanja hrvatskog jezika. Obrazovna segregacija romske djece u Hrvatskoj još uvijek predstavlja ozbiljan problem. Približno petina romske djece pohađa potpuno etnički segregirane razrede a još 12,8% ide u mješovite razrede koji su romska djeca većina. Europski sud za ljudska prava je 2010. godine presudio da je raspoređivanje romske djece isključivo u romske razredne odjele diskriminatorno. Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, najmanje osam škola u Međimurskoj, Varaždinskoj i Brodsko-posavskoj županiji ima barem jedan isključivo romski razredni odjel. To uključuje škole u Kuršancu (84% romskih učenika), Macincu (80%), Pribislavcu (65%), Maloj Subotici (46%), Kotoribi (40%), Huga Badalića u Slavonskom Brodu (50%), Petrijancu kod Varaždina (32%), te Centru za odgoj i obrazovanje Tomislav Špoljar u Varaždinu (12%).
  https://www.ombudsman.hr/hr/diskriminacija-temeljem-rasnog-ili-etnickog-podrijetla/ 

  Škole tvrde da se isključivo romski razredi osnivaju jer romska djeca često ne govore dovoljno dobro hrvatski jezik, a također i zbog problema organizacije prijevoza iz izdvojenih romskih naselja. Također, roditelji djece većinskog stanovništva često odlučuju upisati svoju djecu u škole koje nemaju romsku djecu ili ih imaju u malom broju, što također pridonosi formiranju isključivo romskih razreda, odnosno segregaciji.

  Osim problema segregiranih razreda Pravobraniteljica je u Izvješću za 2022. godinu upozorila na problem s kojima se susreću mnoge ratne izbjeglice i migranti: tečajevi hrvatskog jezika, kada se provode, organiziraju se samo na razini A1 i A2, dok se za zapošljavanje i za dobivanje državljanstva traži B2 razina.
  https://www.ombudsman.hr/hr/diskriminacija-temeljem-rasnog-ili-etnickog-podrijetla-2/ 

  Organizacije civilnog društva izvještavaju o različitom pristupu pojedinim skupinama izbjeglica, posebno u postupku pripremne nastave hrvatskog jezika za djecu koja su pod međunarodnom zaštitom. Akcijski  plan za integraciju osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita donesen je 2027. godine  na nacionalnoj razini, a potom i na razini Grada Zagreba.

  Vjerske slobode

  Vjerska sloboda je sloboda pojedinca/ke ili zajednice da vjeruje ili ne vjeruje te da slobodno prakticira i izražava svoju vjeru bez straha od diskriminacije, progona ili nasilja. U Republici  Hrvatskoj učenicima/ama koji se izjašnjavaju pripadnicima/ama bahai, pravoslavne, muslimanske vjeroispovijesti formalno je dozvoljeno izostajanje s nastave zbog blagdana. Međutim, u Izvještaju Pravobraniteljice za 2022. godinu stoji da je određenoj skupini studenata, koji su po tom kriteriju imali pravo izostati s nastave zbog blagdana, napomenuto da bi mogli snositi određene posljedice ako izostanu, što ih je naposljetku odvratilo od izostanka. Kao pozitivan primjer prakse, Pravobraniteljica ističe rad Udruge za vjersku slobodu, organizacije koja okuplja vjernike/ce, svećenike/ce i vjerske službenike/ce raznih vjerskih zajednica, one koji ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici i ateiste/stkinje radi očuvanja, širenja i oplemenjivanja vjerskih sloboda pojedinaca/ki i vjerskih zajednica, kao i unapređenja prava na slobodu savjesti i vjeroispovijedi.
  https://www.ombudsman.hr/hr/diskriminacija-temeljem-vjere-i-sloboda-vjeroispovijedi-4/

  Pravo na političko sudjelovanje

  Sudjelovanje nacionalnih manjina u političkom procesu je ključni element demokratskog društva. Nacionalne manjine u Hrvatskoj imaju pravo sudjelovati u političkom i javnom životu na svim razinama. Biraju svoje predstavnike/ce na lokalnoj (gradovi i općine) i regionalnoj razini temeljem Zakona o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina iz 2019. godine  i zastupnike/ce u Hrvatskom Saboru prema Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor iz 2011. godine. U Hrvatskom saboru redovito djeluje Klub zastupnika/ca nacionalnih manjina a u 10. sazivu Hrvatskog sabora je 10 predstavnika/ca talijanske, srpske, albanske, romske, bošnjačke, mađarske i češke nacionalne manjine. Propisana je i razmjerna zastupljenost pripadnika/ca manjina u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima i upravnim tijelima jedinica lokalne i područne samouprave. Pripadnicima/ama nacionalnih manjina osigurava se prednost pri zapošljavanju u tim tijelima.
  Temeljem Zakona o Vladi RH iz 2011. godine ustanovljen je Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, kao stručna služba Vlade. https://ljudskaprava.gov.hr/ Njegova misija je osigurati učinkovitu i koordiniranu sustavnu provedbu nacionalnih programa, planova, strategija, akcijskih planova, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina te međunarodnih dokumenata kao i osvješćivanje  javnosti i sprječavanje zločina iz mržnje. 

• Promicanje jednakosti i inkluzije

  Edukacija i osvještavanje

  Edukacijom o pravima nacionalnih manjina osvještava se važnost i promiče jednakost, tolerancija i multikulturalnost u društvu. Informiranost je ključna za razumijevanje različitih kultura, jezika i običaja kao i za uviđanje prepreka i izazova s kojima se pripadnici/e manjina svakodnevno susreću. Kada potpuno razumijemo status manjinskog naroda, možemo prepoznati stereotipe, rasistička uvjerenja i diskriminaciju koju doživljavaju neki pripadnici/ice manjinskih zajednica. Edukacijom se stvara prostor za dijalog između različitih kultura, promiče se poštivanje različitih uvjerenja, kulturne raznolikosti, bogatstva jezika i na taj način se stvara pravednije inkluzivno društvo.  

  Razvoj politika jednakosti 

  Jednakost, ravnopravnost i nediskriminacija ključni su pojmovi u zaštiti ljudskih prava koji se ističu i u Ustavu Republike Hrvatske. Diskriminacija se smatra kršenjem osnovnog ljudskog prava te je zabranjena Ustavom, međunarodnim instrumentima i zakonima. Zakonodavni okvir je ključan za usvajanje antidiskriminacijskih zakona koji zabranjuju diskriminaciju na temelju etničke pripadnosti ili nacionalnosti i osiguravaju zaštitu prava manjina. Ovdje je važna i uloga Pučke pravobraniteljice i organizacija civilnog društva koje prate, prijavljuju i nastoje riješiti sukobe i probleme s kojima se suočavaju pripadnici/e nacionalnih manjina.  Pravobraniteljica podnosi godišnja izvješća Hrvatskom saboru u kojima su  i preporuke za otklanjanje nepravilnosti i diskriminacije. Važno je kontinuirano educirati javne službenike/ce i zaposlenike/ce o pravima i potrebama manjina te poticati pripadnike/ce manjina na uključivanje u politički život i donošenje odluka koji ih se tiču. 

  Podrška manjinskim organizacijama i inicijativama

  Podrška manjinskim organizacijama i inicijativama ključna je za razvoj politike jednakosti. To uključuje financijsku podršku, tehničku podršku, partnerstva i suradnju, pristup informacijama, promociju različitosti i suradnju s međunarodnim organizacijama. Država mora osigurati financijsku podršku manjinskim organizacijama za provedbu programa i projekata koji promiču jednakost i integraciju. Mora im pružiti tehničku podršku kroz savjetovanje i obuku. Manjinske organizacije trebaju imati pristup informacijama o relevantnom zakonodavstvu, politikama i programima. Transparentnost i dostupnost informacija omogućuju njihovo informirano sudjelovanje i aktivno uključivanje u relevantne procese. Promocijom javne svijesti o pravima, kulturama i pitanjima manjina podižemo svijest i pružamo podršku manjinskim organizacijama. Kampanje, javna događanja i medijske inicijative povećavaju vidljivost i svijest javnosti, pomažu u suzbijanju predrasuda, razumijevanju i prihvaćanju različitosti.

  Izgradnja dijaloga i partnerstava

  Razgovor i partnerstva između nacionalnih manjina i većinskog stanovništva ključni su za razvoj politike jednakosti. To uključuje otvoren i iskren dijalog, promicanje povjerenja i razumijevanja. Partnerstva se grade kroz suradnju na projektima i aktivno sudjelovanje manjinskih zajednica. Važno je osigurati njihovu zastupljenost u institucijama i podržavati većinsko stanovništvo da razumije i podržava njihove potrebe. Izgradnja dijaloga pridonosi inkluzivnom društvu koje cijeni različite identitete i kulture. Ova suradnja pomaže prevladavanju predrasuda, stereotipa i diskriminacije te promiče miran suživot i jednakost.

• Studije slučaja i primjeri najbolje prakse

  U Republici Hrvatskoj postoje brojne udruge koje se angažiraju na zaštiti prava nacionalnih manjina i promiču njihova prava na sudjelovanje i integraciju u društvo. Sljedeći hrvatski primjeri preuzeti su iz “Priručnika za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina”.

  Savez Roma u Republici Hrvatskoj "KALI SARA" je udruga osnovana 2007. godine koja surađuje s drugim romskim udrugama i vijećima romske nacionalne manjine na različitim razinama uprave. Organiziraju ljetne škole za mlade Rome iz cijele Hrvatske, gdje  promoviraju romski jezik, kulturu i zdravstvena edukacija. Savez je zaslužan za donošenje Povelje o romskome jeziku. Redovito obilježavaju Svjetski dan romskog jezika 5. studenog, organiziraju Svjetski dan Roma i Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve genocida u Drugom svjetskom ratu. Udruga je ostvarila značajan doprinos u promicanju romske kulture, jezika i prava u Republici Hrvatskoj. Godine 2019. izdali su prvi Hrvatsko-romski rječnik s 30.000 natuknica. 

  Primjer Grada Rijeke: Grad Rijeka se ističe kao multikulturalno središte s nizom aktivnih udruga i vijeća nacionalnih manjina. Osiguravaju prostor i podršku njihovom radu, organiziraju manifestacije koje promiču različite kulture i identitete manjina.

  Bošnjaci u gradu Buzetu: Bošnjačka zajednica u Buzetu svojim aktivnostima je ostvarila prepoznatljivost u lokalnoj zajednici. Osnovali su Vijeće i udrugu te ostvarili suradnju s gradom i općinom Stari grad Sarajevo u planiranju zajedničkih projekata.

  Nekoliko država ističe se po dobroj suradnji i međusobnom poštivanju manjina. 

  Kanada je poznata po svojoj politici multikulturalizma koja promiče jednakost, toleranciju i poštovanje različitih kultura, religija i jezika. Takav ugled su sustavno gradili kroz povijest, kako je nalagalo nastanjivanje većih skupina ljudi različitih jezika, kulture i vjeroispovijesti. Mijenjala se nacionalna politika, donosili su zakone koji su štitili prava manjinskih skupina i danas žive multikulturalizam. Ova politika pruža podršku manjinskim zajednicama kao što su Inuiti i Afro-Kanađani, ali i doseljenicima/ama iz svih ostalih zemalja kako bi im se osiguralo očuvanje vlastitog jezika, kulture i tradicija, kao i pristup obrazovanju i zapošljavanju bez diskriminacije. Kanada ima zakonske okvire i institucionalne mehanizme koji osiguravaju zaštitu prava i podršku manjinama.

  Južnoafrička Republika je nakon rušenja apartheida provodila tranzicijsku pravdu usmjerenu na suočavanje s prošlošću, pomirenje i obnovu društva. 

  Tranzicijska pravda može se objasniti kao skup procesa osmišljenih kako bi se odgovorilo na masovna kršenja ljudskih prava, koja su nastala kao rezultat političkih nemira, državne represije ili oružanog konflikta.

  Ova inicijativa je uključivala osnivanje Komisije za istinu i pomirenje, koja je omogućila žrtvama apartheida podijeliti svoje priče, a počiniteljima/cama je dala priliku okajati svoje ponašanje i zamoliti oprost. Na taj način se narod mogao zajedničkim snagama oporaviti i nastaviti suživot. 

  Mandela, Nelson Rolihlahla. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.  http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38561 

  U Norveškoj živi više od polovice od ukupno 70.000 pripadnika/ca naroda Sami/Saami nastanjenog još u Švedskoj, Finskoj i Rusiji. Narod ima dugu povijest, bogatu narodnu baštinu i živi na specifičan način.  
  Norveška ih je priznala kao autohtonu manjinu i dopustila im značajan stupanj samoodređenja. Imaju posebne parlamente koji su savjetodavna tijela i bore se za očuvanje autentične laponske kulture. Ti parlamenti artikuliraju zahtjeve Saamija, osobito u očuvanju i promicanju njihove povijesti, kulture, običaja, u čemu danas imaju veliku podršku većinskih naroda s kojima žive. Sjedište parlamenta Saamija je u sjeverno-norveškom gradu Kautokeinu.
  Nažalost i dalje ima slučajeva otimanja zemlje pastirima/cama naroda Saami kako bi se izgradile vjetroelektrane ili rudnici na mjestima kojima Saami narod uzgaja sobove.
  https://www.opendemocracy.net/en/can-europe-make-it/norways-sami-people-fight-for-their-land-as-reconciliation-commission-delves-into-their-past 

• Uloga mladih u promicanju pravednosti na području prava manjina

  Uloga mladih je ključna za ostvarivanje pozitivnih promjena i izgradnju inkluzivnog društva promicanjem prava manjina. Mladi mogu doprinijeti na različite načine. 

  Podizanje svijesti: Mladi mogu koristiti svoj glas i digitalne alate kako bi educirali druge o manjinskim ljudskim pravima. Organizacija edukativnih javnih događanja, radionica i kampanja može pomoći u širenju svijesti o potrebama i problemima s kojima se manjine suočavaju.

  1. Aktivizam i zagovaranje: Mladi mogu postati aktivisti/ce za manjinska prava i zagovornici/e promjena u zakonodavstvu i politikama. Sudjelovanje u organizacijama za ljudska prava i u prosvjedima, potpisivanje peticija te komuniciranje s političkim zastupnicima i liderima može pomoći u stvaranju pritiska za pozitivne promjene.
  2. Inkluzivnost i multikulturalnost: Mladi mogu promicati inkluzivnost i razumijevanje među različitim zajednicama. Organiziranje događanja koja slave različite kulture, jezike i običaje može doprinijeti stvaranju tolerancije i razumijevanja.
  3. Korištenje medija i tehnologije: Mladi su često vješti/e u korištenju društvenih mreža i elektronske tehnologije koji imaju ogroman javni domet pa se tim alatima mogu služiti za podizanje svijesti, komunikaciju i informiranje šire javnosti.
  4. Politika i sudjelovanje: Mladi mogu aktivno sudjelovati u političkim procesima, bilo kao izborni kandidati/kinje ili kao članovi/ce političkih stranaka koje podržavaju manjinska prava. 

• Ključni trenuci u borbi za prava nacionalnih i ostalih manjina

  • 1863. – Za predsjednika Abrahama Lincolna Sjedinjene Američke Države Proglasom o emancipaciji započinju proces oslobođenja robova kao prvi korak prema ukidanju ropstva.
  • 1948. - Opća deklaracija o ljudskim pravim UN-a prepoznaje prava svih ljudi, uključujući i pripadnike nacionalnih manjina.
  • 1951.-1994. - Borba protiv apartheida u Južnoafričkoj Republici u kojoj manjinsko stanovništvo tretira većinsko stanovništvo kao nedostojnu manjinu samo zbog boje kože; Nelson Mandela i Desmond Tutu najpoznatiji su pojedinci koji su predvodili četiri desetljeća dugu borbu za ravnopravnost crnačkog stanovništva 
  • 1955-1968. - Američki građanski pokret: Martin Luther King Jr. i drugi borci za građanska prava predvodili su nenasilne prosvjede protiv rasne segregacije i diskriminacije.
  • 1965. Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije: naglašava jednakost svih ljudi i oštro osuđuje svaki oblik diskriminacije, posebno na osnovi boje kože ili nacionalnosti.
  • 1966. Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima: prepoznaje da pripadnici/e etničkih i nacionalnih manjina imaju ista prava kao i pripadnici/e većinskog naroda, kao što su to primjerice, pravo na obrazovanje, rad, zdravstvenu skrb i druga prava
  • 1966. Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima: štiti građanska, politička gospodarska, socijalna i kulturna prava manjina
  • 1992.  - Opća skupština Ujedinjenih naroda usvaja Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama.
  • 1994. - Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina postavila je standarde za zaštitu prava nacionalnih manjina u Europi.
  • 2002. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina u Hrvatskoj: definira prava koja uživaju pripadnici tradicionalnih nacionalnih manjina
  • 2019. prvi Hrvatsko-romski rječnik

• Materijali i literatura

  Preporuke knjiga za daljnje istraživanje: 

  Čubrilo, S., Krušić, V. i M. Rimac Jurinović (2017.) Odgoj za građanstvo, odgoj za život. Priručnik aktivnih metoda za građanski odgoj i obrazovanje s primjerima dobre prakse. Zagreb. Hrvatski centar za dramski odgoj i Školska knjiga.

  Gollob, R., Krapf, P., Ólafsdóttir, O., Weidinger, W. (2014.) Metodički priručnik za odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje.

  Kesonja, D. i Vlašić T. (2021.)  Integracija i ljudska prava. Priručnik za edukatore. Zagreb: : Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske

  Lončarić Jelačić, N. (2007). Projekt građanin. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje. 

  Spajić-Vrkaš, V., Stričević, I., Maleš, D., Matijević, M. (2004). Poučavati prava i slobode. Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

   Šalaj, B., Uzelac, M., Gelb, D., Đorđević, I., Šindler, A., Žitko, M., Jurman, L., Žnidarec Čučković, A., Zenzerović, Šloser, I. (2014). Znam, razmišljam, sudjelujem. Zagreb: Centar za mirovne studije/Mreža mladih Hrvatske.

  Šimonović Einwalter, T., Petričušić, A. (2013). Priručnik o ljudskim pravima s naglaskom na zaštiti prava nacionalnih manjina. Zagreb: Centar za mirovne studije/Mreža mladih Hrvatske.

  Vego, L., ur. (2013.) Priručnik o ljudskim pravima s naglaskom na zaštiti prava nacionalnih manjina. Zagreb: Centar za mirovne studije. 
  http://www.cms.hr/system/publication/pdf/27/CMS_prirucnik_manjine_KB.pdf 

  Korisni linkovi i radionice: 

  https://www.ombudsman.hr/hr/izvjesca-puckog-pravobranitelja/ (Izvješće pravobraniteljice o problemima i preporukama za svaku godinu)

  https://www.cms.hr/system/publication/pdf/80/GOO_prirucnik_za_nastavnike_Prer2izd_SCREEN.pdf  (priručnik s radionicama na temu ljudskih prava i prava manjina)

  https://fso.hr/wp-content/uploads/2021/05/2021-Ucenik-gradanin_zbirka.pdf (Zbirka prijedloga radionica i popratnih materijala)