Prijava Registracija Registracija za edukatore/ice
Naslovna
Repozitorij - Kategorije

Pročitaj više

  • Povijest ljudskih prava

    Razvoj ljudskih prava kroz povijest, ključni događaji i dokumenti

    Od početka civilizacije postoje koncepti zaštite određenih prava čovjeka; prve pisane zakone nalazimo još u drevnom Egiptu, Mezopotamiji, Perziji, antičkoj Grčkoj i u Rimskom carstvu. Propisana prava i jednakosti bile su ograničene na osobe određenog društvenog položaja. 

    Kroz povijest se percepcija ljudskih prava mijenjala, lista prava je dopunjavana a u svakom razdoblju su se pojavili ključni trenuci ili dokumenti koji su utjecali na poimanje ljudskih prava. Prvi poznati dokument je Magna Carta Libertatum (Velika povelja slobode) iz 1215. godine ograničava apsolutnu moć vladara. Tijekom razdoblja prosvjetiteljstva, u 18. stoljeću, neki filozofi razvijaju  teorije o tome što je individualna sloboda i što znači jednakost za sve. U tom su stoljeću veliku ulogu u borbi za ljudska prava imale američka i francuska revolucija koje su rezultirale dokumentima poput Deklaracije o neovisnosti (1776.) i  Deklaracije o pravima čovjeka i građanina (1789.) Ti dokumenti naglašavaju važnost slobode i jednakosti pred zakonom. Nažalost, u to vrijeme pojam jednakost odnosi se samo na dio ljudi, odnosno neki su ljudi i dalje “jednakiiji”  od drugih pa su se pojavili pokreti za ukidanje ropstva i za ženska prava. Noviju povijest 20-og stoljeća obilježila su dva svjetska rata koji su osvijestili potrebu za  mirom, slobodom i jednakošću pa je nakon Drugog svjetskog rata (1948. godine) usvojena Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.) Ovaj dokument potaknuo je pokrete za ostvarivanje ljudskih prava kao što je pokret za neovisnost Indije, borba za građanska prava Afroamerikanaca, borba protiv apartheida u Južnoafričkoj Republici i brojne druge borbe i revolucije.

    Generacije ljudskih prava

    Prva generacija: građanska i politička prava
    Ova prava dolaze do izražaja u 18. i 19. stoljeću, tijekom razdoblja prosvjetiteljstva i revolucija. Ključni dokument za ovu generaciju prava je američka  Deklaracija o neovisnosti (1776.), koja ističe temeljna prava poput prava na život i slobodu. Francuska revolucija rezultirala je usvajanjem Deklaracije o pravima čovjeka i građanina (1789.), koja naglašava važnost jednakosti i slobode ljudi pred zakonom.

    Druga generacija: ekonomska, socijalna i kulturna prava
    Druga generacija prava temelje se na socijalnoj pravdi, radničkim pravima i obrazovanju. Nakon Drugog svjetskog rata, Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948) usvojena je kao odgovor na rat i njegove posljedice na čovječanstvo. Ova generacija prava uključuje pravo na rad, socijalnu sigurnost i obrazovanje.

    Treća generacija: kolektivna prava, prava naroda
    Treća generacija ljudskih prava razvila se tijekom dekolonizacije kada raste i svijesti o pravima manjina. Godine 1966. doneseni su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima koji su dodatno naglasili prava naroda na samoopredjeljenje i druge kolektivne slobode.

  • Što su ljudska prava?

    Ujedinjeni narodi su na skupštini održanoj 10. prosinca 1948. godine donijeli Opću deklaraciju o ljudskim pravima u kojoj već u samom uvodu objašnjavaju potrebu za dokumentom koji bi bio zajedničko mjerilo postizanja za sve narode i nacije te “kako bi svaki pojedinac i svako tijelo u društvu, imajući ovu Deklaraciju stalno na umu“ težio poštivanju i promicao ljudska prava i slobode. Vodeći se Deklaracijom ljudska prava možemo definirati kao temeljna prava koja pripadaju svakom čovjeku, bez obzira na spol, nacionalnost, rasu, vjeroispovijest, obrazovanje, političko opredjeljenje ili bilo koje druge osobne razlike. Svi smo rođeni slobodni i jednaki, zato se jedni prema drugima moramo tako i ophoditi.

    Ljudska prava su univerzalna, nedjeljiva i neotuđiva.  Što ova načela znače?

    Univerzalnost ljudskih prava podrazumijeva da ona vrijede za svako ljudsko biće, bez iznimke. Primjenjuju se na sve ljude, bez obzira rodili se oni u Hrvatskoj, Španjolskoj, Kini, Novom Zelandu, plemenu Inuita, Zambiji, itd., bez obzira na to jesu li muslimani, ateisti, kršćani, budisti ili pak pripadnici neke druge vjeroispovijesti te neovisno o kulturi kojoj netko pripada - svi imamo jednaka prava.

    Nedjeljivost naglašava da su sva prava jednako važna i da se primjenjuju kao cjelina. Ne smije nam se oduzeti pravo na izražavanje vlastitog mišljenja zbog našeg političkog opredjeljenja ili vjeroispovijesti. Sva prava vrijede jednako za sve ljude i ne smije ih se tumačiti odvojeno od drugih ili “kako nam odgovara”. 

    Neotuđivost ističe činjenicu da,  kao što se ne može poreći da smo ljudska bića, tako nam se ne smiju otuđiti ljudska prava, neovisno o tome mijenjamo li zemlju prebivanja, vjeroispovijest, političko uvjerenje ili neki drugi status.

    Razlika između ljudskih prava i građanskih prava

    Često se pojam ljudskih prava u svakodnevnoj praksi koristiti u jednakom kontekstu kao građanska prava. Međutim, postoji nekoliko temeljnih razlika. Dok su ljudska prava univerzalna i jednaka u svim dijelovima svijeta, građanska su prava ona koja ostvaruju samo građani/ke određene države. Građanska prava omogućuju građaninu/ki neke države sudjelovanje u političkom životu. Građanska prava uključuju pravo na slobodu govora, pravo na prosvjed, pravo na javno okupljanje i slično. Ta su prava, primjerice, u Republici Hrvatskoj propisana i zajamčena Ustavom

  • Opća deklaracija o ljudskim pravima i međunarodni instrumenti zaštite ljudskih prava

    Utjecaj Deklaracije o pravima čovjeka i građanina (1789.) i Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (1948.) na međunarodno pravo i ljudska prava

    Iako danas podrazumijevamo da smo svi jednaki pred zakonom, istina je da se borba za ljudska prava nastavlja. I danas ljude diskriminiraju zbog  rase ili seksualne orijentacije, svjedočimo ksenofobiji (strahu od stranaca), seksizmu i sličnim oblicima diskriminacije. 

    Dokumenti koji su utjecali na percepciju ljudskih prava i njihovu implementaciju u  međunarodni pravni sustav su Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789.) i Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.). Deklaracija o pravima čovjeka i građanina je jedan od prvih pravnih dokumenata koji je definirao temeljna ljudska prava: da su ljudi rođeni slobodni i ravnopravni,  da moraju biti jednaki pred zakonom, da imaju slobodu misli, govoriti,  ispovijedati svoju vjeru, itd.  
    Opća deklaracija o ljudskim pravima nastala je kao reakcija na dva velika rata u kojima su sudjelovale neke od najmoćnijih država toga doba. Njome su postavljeni univerzalni standardi ljudskih prava koji su prepoznati na globalnoj razini. 

    Opća deklaracija o ljudskim pravima
    Pregled ključnih članaka 

    Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena 1948. godine sastoji se od 30 članaka koji utvrđuju temeljna ljudska prava. Članke navedene deklaracije možemo podijeliti u četiri kategorije: Osobna ljudska prava (1.-6. članak) koja naglašavaju pravo na život, slobodan razvoj i slobodu; Politička i građanska prava (7.-15. članak) koja podrazumijevaju jednakost pred zakonom, zaštitu od samovoljnog izgona i uhićenja, pravo na pošteno suđenje i sl.; Socijalna, ekonomska i kulturna prava (16.- 27. članak) kojima se propisuju prava na slobodno stupanje u brak, na obrazovanje, životni standard i sl.; te naposljetku prava treće generacije kojima se propisuju prava na mir, razvoj i zdrav okoliš. 

    Značaj Univerzalne deklaracije kao temeljnog dokumenta za zaštitu ljudskih prava

    Opća deklaracija o ljudskim pravima obvezala je sve države potpisnice na poštivanje, zaštitu i promicanje ljudskih prava i obaveza. Njihovo provođenje na međunarodnoj razini nadziru Ujedinjeni narodi i njihove organizacije, dok na razini kontinenata postoje krovne organizacije koje nagledaju poštivanje prava na području te regije, pa tako primjerice imamo Vijeće Europe, Europsku uniju, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju i Europski sud za ljudska prava u Europi, Afričku uniju u Africi, Organizaciju američkih država u Americi, Savez država Jugoistočne Azije u Aziji. 
    U Republici Hrvatskoj temeljna prava i slobode štiti Ustav, a njegovo provođenje nadziru tijela poput Ustavnog suda RH, Pučkog pravobranitelja, Pravobranitelja za ravnopravnost spolova, Pravobranitelja za djecu i Pravobranitelja za osobe s invaliditetom. 

    Osnovna ljudska prava:
    Pravo na život, slobodu i sigurnost

    Osnovna ljudska prava su prava koja svaki čovjek ima čim se rodi. Svaki čovjek ima pravo na život što ne uključuje samo zaštitu od nasilja i smrti uzrokovane nasiljem, već i dostojanstven život, odnosno pravo na zaštitu od ropstva, mučenja ili drugog nečovječnog ponašanja i lišavanja slobode.  

    Pravo na jednakost i nediskriminaciju

    Svi ljudi su  jednaki pred zakonom, bez obzira na spol, vjeru, spolnu orijentaciju, podrijetlo. Svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe koja se po nečemu razlikuje od drugih smatra se diskriminacijom.  Države potpisnice međunarodnih dokumenata za zaštitu ljudskih prava obavezne su donijeti zakone i politike kojima se osigurava ravnopravnost svih ljudi i borba protiv diskriminacije.

    Pravo na slobodu izražavanja i mišljenja

    Ovo pravo znači da svatko ima pravo doći do relevantnih informacija, slobodno izraziti svoje stavove i razmijeniti svoje mišljenje s drugima. Ova prava jamče novinarski rad bez straha od progona, informiranje putem bilo kojeg medija, izražavanje mišljenja bez straha od prijetnji, nasilja i represija. Na taj način se promiče demokracija, slobodni i otvoreni dijalozi. 

    Pravo na pravično suđenje

    Među osnovna ljudska prava spada i pravo na pravično suđenje koje podrazumijeva pravo na neovisno i nepristrano suđenje, tj suđenje pred sudom koji će svoju odluku temeljiti na važećim zakonima i propisima, a ne na vlastitom mišljenju i poimanju slučaja. Ovo pravo obavezuje vlast da svakog optuženika/icu ili tuženika/icu informira o prirodi i razlozima zbog kojih je protiv njega/nje podignuta optužnica. Između ostaloga, pravično suđenje podrazumijeva pravo na branitelja, suđenje u razumnom roku i pred očima javnosti ako se radi o predmetu od javnog interesa, kao i pretpostavku da je osoba nevina dok se ne dokaže suprotno. 

    Pravo na privatnost

    Deklaracija  propisuje i pravo na privatnost, odnosno zaštitu podataka od neovisnog prikupljanja, obrade i korištenja, tajnost i povjerljivost komunikacije, odnosno da nitko, osim u slučaju opravdanog sudskog progona ili kriminalnih radnji, nema pravo čitati osobne prepiske i razgovore osobe s njegovim/njezinim prijateljima, obitelji i/ili poznanicima.

    Pravo na obrazovanje

    Jedno od važnijih prava je ono na dostupnost obrazovanju bez diskriminacije, kvalitetu obrazovanja, slobodu izbora oblika, sadržaja i načina obrazovanja, kao i pristupačnost, ukoliko se radi o osobi koja obrazovanju ne bi mogla pristupiti zbog, primjerice, invaliditeta, jezika kojim govori ili drugih otegotnih okolnosti. 

    Oba su dokumenta temelji na kojima su razvijene nacionalni i međunarodni zakoni, drugi dokumenti koji reguliraju područje ljudskih prava, kao i sudske presude. 

    Pregled međunarodnih ugovora, konvencija i deklaracija koje služe za zaštitu ljudskih prava

    Opća deklaracija o ljudskim pravima imala je veliki utjecaj na međunarodnu politiku i zakonodavstvo te su narednih godina doneseni brojni ugovori, konvencije i deklaracije koje služe zaštiti ljudskih prava. Neki od njih su: Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.); Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.),  koji nastoji svima osigurati jednaka prava na obrazovanje, zdravlje i odgovarajući standard života; Međunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije (1966.);  Konvencija o pravima djeteta (1989.), Konvencija o pravima osoba s invaliditetom, Konvencija o izbjeglicama, Konvencija o pravima radnika, Konvencija o pravima nacionalnih manjina itd. 
    Svaki od ovih dokumenata ima specifične ciljeve i područje primjene te predstavlja instrument zaštite određenim skupinama ili elaborira pojedine aspekte ljudskih prava. 

    Europski sud za ljudska prava jedini je međunarodni mehanizam zaštite ljudskih prava čije odluke/presude su obvezujuće i neposredno osnažuje ljudska prava. Ustrojen je 1959. godine a sjedište mu je u Strasbourgu. Nadležan je odlučivati o pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih i političkih prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Drugim riječima, zadaća Suda je osigurati da države poštuju prava i jamstva predviđena Konvencijom. U trenutku kada utvrdi da je neka država povrijedila jedno ili više tih prava i jamstava, Sud donosi presude koje su obvezujuće za svaku državu i dovode do toga da dotične zemlje imaju obvezu postupati po njima i mijenjati svoje zakonodavstvo i administrativnu praksu u velikom broju područja kako se slične povrede ne bi ponavljale u budućnosti.

    Uloga i nadležnost relevantnih međunarodnih institucija kao što su UN i njezini specijalizirani organi

    Sve države koje su potpisale međunarodne ugovore o zaštiti ljudskih prava imaju obvezu uskladiti svoje zakone i politike s odredbama tih dokumenata te osigurati njihovu provedbu i zaštitu ljudskih prava na svom području. 
    Nadzor, promicanje i zaštitu ljudskih prava nadgledaju Ujedinjeni narodi (UN) i cijeli niz njezinih specijaliziranih organa kao što su Glavna skupština UN-a, Vijeće sigurnosti UN-a, međunarodni sudovi i slični. Svaka od tih institucija ima specifične ovlasti i nadležnosti u skladu s mandatom koji joj je dodijeljen. Njihov zajednički cilj je osigurati poštivanje, zaštitu i promicanje ljudskih prava na globalnoj razini te doprinijeti izgradnji svijeta temeljenog na jednakosti, slobodi i pravdi.

  • Izazovi i napredak u zaštiti ljudskih prava

    Kršenje ljudskih prava diljem svijeta

    Iako se u posljednjih stotinjak godina dogodio veliki pomak u zaštiti i promicanju ljudskih prava, borba za poštivanje ljudskih prava nije završena. U čitavom svijetu ljudima krše neka od njihovih prava. Ubojstvo novinara Jamala Khashoggija u konzulatu vlastite države zbog javne kritike vlade Saudijske Arabije strašan je primjer kršenja osnovnih ljudskog prava u posljednje vrijeme. Sličan je strašan slučaj ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda nakon kojeg je slijedio niz protesta protiv policijske brutalnosti i implicitne rasne diskriminacije u SAD-u. Ljudska se prava krše implicitno i eksplicitno, u svakom dijelu planete; od zemalja koje muče, lišavaju slobode i smiču svoje zatvorenike/ce, do lokalnih zajednica ili tvrtki koje promiču i više poštuju pripadnike većinske vjere, rase i državljanstva ili određenog spola.

    Napredak u zaštiti ljudskih prava, uključujući primjere pozitivnih promjena

    Iako neke stvari uzimamo zdravo za gotovo, valja naglasiti da su, na primjer, žene dobile pravo glasa tek u 20. stoljeću (izuzevši Novi Zeland gdje su pravo glasa dobile 1893. godine), a u Hrvatskoj žene smiju glasati od 1945.godine U novije su vrijeme postignute pozitivne promjene u uvažavanju prava LGBTIQ+ zajednica (pravo na sklapanje braka među osobama istog spola, pravo istospolnih parova na usvajanje djece, prava transrodnih osoba na medicinsku tranziciju), u borbi protiv diskriminacije na bilo kojoj osnovi, u zabranama smrtne kazne, itd.    

    Ovi primjeri pokazuju da postoji napredak na području borbe i zaštite ljudskih prava, no i da je još dug put do ostvarenju jednakih prava za svakog čovjeka. 

    Uloga civilnog društva u promociji i zaštiti ljudskih prava

    Civilno društvo igra ključnu ulogu u zaštiti i promociji ljudskih prava u svijetu i u Hrvatskoj. Organizacije civilnog društva su građani/ke organizirani kako bi ukazali na društvene probleme, potrebe ili zajedničke interese. Organiziraju se u udruge, formalno ili neformalno, i surađuju oko važnih pitanja. Ovo društvo čini jedan od tri društvena sektora, uz javni (državni) i privatni sektor.

    Civilno društvo temelji se na vrijednostima: dobrovoljnost, slobodu udruživanja, solidarnost, filantropiju, transparentnost, supsidijarnost, demokraciju, poštivanje ljudskih prava i toleranciju. Organizacije civilnoga društva (OCD) ili nevladine organizacije (NVO), često su predstavljene u obliku udruga.
    U Hrvatskoj, postoji niz organizacija koje aktivno promiču ljudska prava, a među njima se ističu:
    Nanesen dijalog centar Osijek, Lori Rijeka, Udruga Roda, Društvo naša djeca Poreč, 
    Pariter Rijeka, Delta Rijeka, Kolektiv Faktiv, Autonomna ženska kuća, B.a.Be, Dugine obitelji, Gong, CMS, Centar za ženske studije, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Delfin Pakrac, SOS telefon Rijeka, Documenta, Zelena akcija, Kuća ljudskih prava, Ženska soba itd. 

    Ove organizacije, zajedno s nekim mrežama provode različite aktivnosti u obrani i promicanju općih ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, slobode medija, mira, i podrške marginaliziranim skupinama. Udružuju snage u zagovaračkim kampanjama i međusobno se podržavaju te su tako ključni u promicanju demokracije, tolerancije i poštivanja ljudskih prava u hrvatskom društvu.

    Uloga pojedinaca/ki u promociji i zaštiti ljudskih prava
    Poznati aktivisti/kinje i njihovi doprinosi u promicanju ljudskih prava

    Nerijetko stavovi i ponašanje jedne osobe potaknu, inspiriraju ljude na borbu protiv nekog oblika diskriminacije. Povijest je puna osoba koje su svojim primjerom potaknuli značajne promjene. Jedna od njih je Rosa Parks, simbol otpora protiv rasizma i rasne segregacije na prostoru SAD-a, koja je potaknula nastanak pokreta za građanska prava u kojima su se kasnije istakle  Malcoma X i Martin Luther King Jr. Za rasnu jednakost i ukidanje apartheida (rasne segregacije) borili su se katolički biskup Desmond Tutu i politički lider Nelson Mandela u Južnoafričkoj Republici. U Europi se  borbi za ženska ljudska prava istaknula se Emmeline Pankhurst koja je poznata kao predvodnica sufražetkinja, pokreta koji se borio za pravo glasa za žene. 

    U novijoj povijesti najpoznatiji aktivisti/ce Malala Yousafzai, pakistanska aktivistica za dječja i ženska prava, kao i prava na obrazovanje te najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir;  Greta Thunberg, švedska aktivistica za zaštitu okoliša, posebno u borbi za smanjenje  globalnog zatopljenja; Tarana Burke, jedna od predvodnica pokreta “MeToo” u borbi protiv seksualnog nasilja i spolne diskriminacije. 

    U Republici Hrvatskoj se svojim radom na području ljudskih prava danas ističu Ivana Radačić koja radi na promociji i zaštiti prava žena, ravnopravnosti spolova i borbi protiv seksualnog nasilja; Vanja Jurić,  osnivačica Centra za zaštitu slobode izražavanja i  promicateljica društvenih sloboda; Vesna Teršelić (aktivistkinja za ljudska prava i osnivačica Documente - Centra za suočavanje s prošlošću, s Katarinom Kruhonjom dobitnica Alternativne Nobelove nagrade za mir 1998. godine), Biserka Momčinović (aktivistkinja koja se bavi promocijom ženskih prava, dugogodišnja predsjednica Ženske mreže Hrvatske);  Zoran Pusić (aktivist za ljudska prava, osnivač Građanskog odbora za ljudska prava); Goran Božićević, Marina Škrabalo, Martina Belić, Vesna Kesić, Sanja Sarnavka, Vesna Janković,  Mirjana i Igor Galo.... Oni igraju ključne uloge u borbi za ljudska prava, slobodu medija, demokraciju i pomirenje u zemlji nerijetko su ljudi velike građanske hrabrosti koji nadahnjuju druge da preuzmu odgovornost za zaštitu i zagovaranje ljudskih prava. 
    Osim pojedinaca, često su organizacije i udruge razni pokretači promjera, pa se tu svakako ističu Centar za mirovne studije (CMS), Mirovni studiji, Ženski studiji i ostali koji svojim radom utječu na pozitivne promjene u društvu. 

     

  • Kako se možete uključiti i podržati ljudska prava u svojoj zajednici

    Svatko može sudjelovati u stvaranju bolje i pravednije vlastite ili globalne zajednice. To možemo učiniti na različite načine. Važno je da imamo potrebne informacije, istražujemo i educiramo se o društvu kojem živimo, čitanjem aktualnih vijesti, stručne literature, razgovarajući s članovima/cama udruga i skupinama koje se zalažu za ljudska prava. 

    Možemo se informirati sudjelovanjem na tribinama i radionicama o ljudskim pravima, postavljati pitanja, izraziti vlastito mišljenje te se aktivno uključiti u raspravu o određenoj temi.

    U većini lokalnih zajednica postoje udruge koje se bave promicanjem i zaštitom ljudskih prava u kojima možemo dobiti informacije ili u njima volontirati. 
    Spominjemo samo neke poznatije udruge. U promicanju socijalne pravde i solidarnosti veliku ulogu ima Zaklada Solidarna koja pruža podršku građanskim inicijativama i projektima usmjerenim na zaštitu ljudskih prava, aktivno sudjeluje u društvenim promjenama. Centar za mirovne studije (CMS) predstavlja važan stup u istraživanju, edukaciji i zagovaranju ljudskih prava, mira i društvene pravde. Ključan je u promicanju civilnih sloboda i rješavanju konflikata. Nansen dijalog centar Osijek je posvećen promicanju dijaloga i međuetničke suradnje te mirnom rješavanju sukoba u regijama s etničkim napetostima. Njihovi programi uključuju edukaciju i aktivnosti usmjerene na izgradnju povjerenja između različitih zajednica kako bi doprinijeli stabilnosti i miru. Centar za građanske inicijative Poreč (CGI) aktivno podržava građansku participaciju i razvoj civilnog društva u Hrvatskoj, pružajući podršku lokalnim inicijativama i projektima koji doprinose boljitku društva.  Tu je još i udruga Roda (Roditelji u akciji) koja aktivno djeluje na području prava roditelja, posvojitelja i skrbnika, poboljšanju uvjeta rodilja, medicinski potpomognutu oplodnju i ostalih važnih pitanja na području ljudskih prava 
    Male svakodnevne geste kao i veći angažman svakog pojedinca ima potencijal za pozitivne promjene i stvaranje pravednog svijeta jednakih prava za sve.

    Primjer dobre prakse u Hrvatskoj je svakako slučaj Mirele Čavajda kojoj su 2022. godine tri zagrebačke bolnice odbile izvršiti pobačaj u visokom stadiju trudnoće, unatoč činjenici da su liječnici predviđali teške malformacije ili smrt djeteta zbog tumora na mozgu. Njezina priča potakla je raspravu o reproduktivnom zdravlju žena, zdravstvenoj skrbi i pristupu pobačaju u Hrvatskoj. Čavajda je proglašena “Zagrepčanka godine” zbog hrabrog javnog iznošenja vrlo intimnih problema, jer je razumjela da obranom svoga prava pomaže i drugim ženama koje bi se mogle naći u sličnoj situaciji, bude li šutjela. 

    Osjetite li i da su vama ugrožena prava, možete se obratiti na sljedeće adrese:

    Uloga mladih u promicanju pravednosti na području ljudskih prava

    Obrazovanje i samostalno istraživanje: Mladima je dostupna bogata literatura, bilo u obliku knjiga i priručnika ili pak online članaka na temu ljudskih prava. Odluče li samostalno istražiti i educirati se o ljudskim pravima, moći će prepoznati kada se krše nečija prava i zalaganjem potaknuti na promjene u svojoj okolini i društvu. Ovo je jedan takav dokument.

    Aktivizam: Mladi se mogu samoorganizirati ili se pridružiti protestima, kampanjama i inicijativama kako bi skrenuli pažnju na nepravdu i kršenje prava. Mogu volontirati u nekoj udruzi koja se bavi ljudskim pravima i sudjelovati u zalaganju za promjenu politika i zakona koji ne poštuju neka ljudska prava.

    Korištenje medija i društvenih mreža: Mladi su vični korištenju društvenih medija i tehnologije, što im daje dodatne alate za senzibiliziranje javnosti o kršenjima ljudskih prava komuniciranjem problema koje muče njih i njihovu zajednicu.

    Uključivanje u politiku: I prije nego postanu punoljetni, što im omogućuje birati zastupnike/ce i biti birani za zastupnike/ce, mladi se mogu uključiti u tijela odlučivanja kroz rad u školskim vijećima učenika, savjetima mladih, lokalnim udrugama i zalaganjem za političke predstavnike/ce čiji su programi usmjereni na promicanje ljudskih prava.

    Kreativni izražaj: Mladi umjetnici/ce, spisatelji/ce i glazbenici/ce mogu svojim kreativnim radom istaknuti teme ljudskih prava i potaknuti promjene kroz umjetnost i kulturu.

  • Kronologija nekih od ključnih trenutaka u razvoju ljudskih prava

    • Utemeljenje Ujedinjenih naroda (1945.):
      Povelja UN-a usvojena je s ciljem promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda.
    • Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.):
      10. prosinca 1948. godine usvojena je Opća deklaracija o ljudskim pravima (UDHR). UDHR je prvi međunarodni dokument koji navodi da su ljudska prava neotuđiva prava svih ljudi, bez obzira na njihovo porijeklo, vjerovanje, spol ili boju kože. Radna komisija UN-a, predvođena Eleanor Roosevelt, dvije je godine za prikupljala mišljenja i prijedloga o pravima sa svih kontinenata kako bi ih uključila u UDHR. Ljudska prava navedena u UDHR smatraju se minimalnim standardima koje ljudi trebaju imati kako bi živjeli dostojanstvenim životom. UDHR se smatra temeljem međunarodnog prava ljudskih prava. 10.12. se slavi kado Dan ljudskih prava.
    • Borba protiv apartheida u Južnoafričkoj Republici (1951.-1994.):
      Nelson Mandela, Desmond Tutu i mnogi drugi borili su se protiv rasističkog apartheida, mnogi su bili osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne; apartheid je srušen a 1994. godine Mandela je izabran za predsjednika države.
    • Američki građanski pokret (1955.-1968.):
      1955-1968. - Američki građanski pokret za prava građana: Martin Luther King Jr. i drugi borci za građanska prava predvodili su nenasilne prosvjede protiv rasne segregacije i diskriminacije.
    • Rosa Parks (1955):
      Rosa Parks bila je aktivistica Građanskog pokreta za prava (SAD) 1950-ih, predvođenog Martinom Lutherom Kingom. Parks je poznata po sudjelovanju u bojkotu autobusa u Montgomeryju (1955.), kada je odbila ustupiti mjesto "bijeloj" osobi u autobusu. Bojkot je trajao gotovo godinu dana u Montgomeryju, Alabami, kao protest protiv rasne segregacije u javnom prijevozu u SAD-u. 
    • Nezavisnost Gane (1957):
      Gana je bila prva zemlja u subSaharskoj Africi koja je stekla neovisnost 1957. godine. Dekolonizacija Afrike odvijala se od sredine do kraja 1950-ih do 1975. godine. Afrička unija osnovana je 2002. godine s ciljem očuvanja mira, sigurnosti i zaštite ljudskih prava u skladu s Afričkom poveljom o ljudskim pravima i pravima naroda (1986.) i međunarodnim pravom ljudskih prava na afričkom kontinentu. 
    • Europski sud za ljudska prava (1959):
      Europski sud za ljudska prava (ECHR) osnovan je 1959. godine članom 19. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (1950.). ECHR se nalazi u Strasbourgu (Francuska), koji je i sjedište Vijeća Europe (cilj: promicanje ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u Europi). 
    • Amnesty International (1961):
      Jedna od najvećih nevladinih organizacija koja radi na ljudskim pravima diljem svijeta. Amnesty je osnovan 1961. godine od strane britanskog odvjetnika Petera Benensona i primjer je inicijative iz naroda čija je uloga ključna za razvoj slobodnog i pravednog društva. S više od osam milijuna podržavatelja diljem svijeta, organizacija radi na ostvarivanju ljudskih prava u skladu s međunarodnim pravom ljudskih prava. 
    • Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (1979.): 
      Ključni dokument u promicanju prava žena. (CEDOW)
    • Konvencija UN-a o pravima djeteta  (1989.): 
      Definira temeljna prava djece i postavlja standarde za njihovu zaštitu.
    • Rimski statut i osnivanje Međunarodnog kaznenog suda (1998.): 
      Označava važan korak u suočavanju s kršenjima ljudskih prava putem pravosudnog sustava.
    • LGBTQ+ (2009):
      Johanna Sigurdardottir (Island) postala je prva javno deklarirana gay premijerka na svijetu. Godine 2013. Ured Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava (OHCHR) pokrenuo je UN Free & Equal - globalnu UN-ovu javnu kampanju usmjerenu na promicanje jednakih prava i poštenog tretmana LGBTI osoba.
    • Fridays for Future (2018):
      #FridaysForFuture je pokret pokrenut od strane Grete Thunberg (Švedska) 2018. godine. Ignorirajući odlazak u školu i sjedeći tri tjedna ispred švedskog parlamenta, Greta i njezini prijatelji i prijateljice izrazili su prosvjed protiv nedostatka akcija na klimatsku krizu. Pokret se proširio diljem svijeta, gdje tisuće školske djece traže konkretne akcije političara/ki kako bi se zaustavila globalna klimatska promjena. 

  • Dodatni materijali

    Preporuke knjiga za daljnje istraživanje: 

    Berger, K., Horvat, R. Lončarić-Jelačić, N., Mackert, H., Kegel, S., Rakonca, D., Romić, S. (2009). Građanski odgoj i obrazovanje. Modul Zaštita potrošača, priručnik za učitelje. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje.

    Gollob, R., Krapf, P., Ólafsdóttir, O., Weidinger, W. (2014.) Metodički priručnik za odgoj i obrazovanje za demokratsko građanstvo i ljudska prava. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje.

    Lončarić Jelačić, N. (2007). Projekt građanin. Zagreb: Agencija za odgoj i obrazovanje. 

    Spajić-Vrkaš, V., Stričević, I., Maleš, D., Matijević, M. (2004). Poučavati prava i slobode. Zagreb: Istraživačko-obrazovni centar za ljudska prava i demokratsko građanstvo, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

     Šalaj, B., Uzelac, M., Gelb, D., Đorđević, I., Šindler, A., Žitko, M., Jurman, L., Žnidarec Čučković, A., Zenzerović, Šloser, I. (2014). Znam, razmišljam, sudjelujem. Zagreb: Centar za mirovne studije/Mreža mladih Hrvatske.

    Uzelac, M., (2006) 111 koraka prema demokraciji i ljudskim pravima. Zagreb: Mali korak.

    Korisni linkovi i radionice: 

    Vijeće Europe – organizacija za ljudska prava

    Kompas – priručnik o odgoju i obrazovanju mladih za ljudska prava

    Izvori za odgojitelje/ce i učenike/ce o tome kako ljudska prava: 
    https://www.hrw.org/students-and-educators

    https://edu.goo.hr/wp-content/uploads/2017/10/LJUDSKA-PRAVA.pdf (Good inicijativa o ljudskim pravima)

    https://babe.hr/en/tv-produkcija/ (Kratki videi na temu različitih ljudskih prava koji se mogu gledati u sklopu nastave)

    https://www.living-democracy.com/hr/textbooks/volume-3/part-2/unit-5/student-handout-6/ (Materijali za dodatnu edukaciju učenika/ca)

    Put prema ljudskim pravima_ Teorija i praksa za ljudska prava_ MMH (Priručnik o ljudskim pravima s korisnim radionicama koje se mogu provesti s učenicima)

    Inspirativni mladi ljudi koje biste trebali pratiti - članak o mladim ljudima s kojima se učenici mogu poistovjetiti i koji mijenjaju svijet.