Prijava Registracija Registracija za edukatore/ice
Naslovna
Repozitorij - Kategorije

Pročitaj više

  • Ljudska prava

    Definicija ljudskih prava

    Ljudska prava su temeljna prava i slobode koja pripadaju svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, spol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo opredjeljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinu, rođenje ili drugi status. 

    Ona proizlaze iz dostojanstva svake osobe odnosno iz univerzalnih moralnih i etičkih načela i predstavljaju mehanizam zaštite pojedinca od zloupotrebe vlasti, državne represije i diskriminacije. 

    Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.) je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava. Nastala je nakon što je svijet bio pogođen dvama svjetskim ratovima u kojima su milijuni ljudi ubijeni, ranjeni, gladovali, ostali bez domova. U 30 članaka postavljena je norma kojom države potpisnice preuzimaju obavezu štititi svakog svog građanina. Donijela ju je Opća skupština UN-a 10. prosinca. Taj se dan obilježava kao MEĐUNARODNI DAN LJUDSKIH PRAVA. 

    Ideja o ljudskim pravima javlja se još u antičkoj Grčkoj, kao ideja o prirodnom pravu čovjeka. Velika povelja slobode je prvi primjer uspješnog ograničavanja prava nekog suverena. Potpisao ju je engleski kralj Ivan 1215. godine. 

    Važni primjeri u razvoju pravnog reguliranja ljudskih prava su američka Deklaracija o nezavisnosti iz 1776. godine te iz 1789. godine francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina.  
     
    Opća skupština UN-a donijela je i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.) i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.).  

    Europska unija donijela je 2000. godine Povelju o temeljnim pravima koja sadrži popis od 50 temeljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i političkih ljudskih prava:

    1. Pravo na ljudsko dostojanstvo,
    2. Pravo na život,
    3. Pravo na integritet osobe, koja obuhvaća zabranu samovoljnog podvrgavanja ljudi medicinskim zahvatima i zabranu eugeničkih postupaka, zabranu trgovanja dijelovima ljudskog tijela i zabranu kloniranja ljudskih bića u cilju njihove reprodukcije (rađanja),
    4. Zabrana mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne,
    5. Zabrana ropstva i prisilnog rada,
    6. Pravo na slobodu i osobnu sigurnost,
    7. Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja,
    8. Pravo na zaštitu osobnih podataka,
    9. Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje obitelji,
    10. Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, koje uključuje pravo na prigovor savjesti,
    11. Sloboda izražavanja i informiranja,
    12. Sloboda okupljanja i udruživanja,
    13. Sloboda umjetnosti i znanosti, koja uključuje poštovanje akademske slobode,
    14. Pravo na obrazovanje, koje uključuje mogućnost besplatnog obveznog školovanja, slobodu osnivanja obrazovnih ustanova, te pravo roditelja da svojoj djeci osiguraju obrazovanje i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i pedagoškim uvjerenjima,
    15. Sloboda izbora zanimanja i pravo na rad,
    16. Sloboda poduzetništva,
    17. Pravo na vlasništvo, koje uključuje pravo na isplatu pravične naknade za gubitak vlasništva, ako se ono oduzima u javnom interesu. U sklopu prava vlasništva jamči se i intelektualno vlasništvo,
    18. Pravo na azil u slučaju izbjeglištva,
    19. Pravo na zaštitu u slučaju udaljavanja, protjerivanja ili izručenja, koje uključuje zabranu kolektivnog protjerivanja,
    20. Pravo na jednakost ljudi pred zakonom,
    21. Pravo na nediskriminaciju,
    22. Pravo na kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost,
    23. Pravo na ravnopravnost žena i muškaraca,
    24. Pravo djece na posebnu zaštitu potrebnu za njihovu dobrobit, koje uključuje pravo da se u svakom djelovanju vlasti i privatnih institucija primarno vodi računa o zaštiti interesa djeteta, te pravo djeteta na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt s oba roditelja,
    25. Pravo starijih osoba na dostojan život i neovisnost te na sudjelovanje u društvenom i kulturnom životu,
    26. Pravo osoba s invaliditetom na integraciju, koje obuhvaća mjere čiji je cilj osiguravanje njihove neovisnosti, društvene i profesionalne uključenosti te njihovo sudjelovanje u životu zajednice,
    27. Pravo radnika na informiranje i savjetovanje u poduzeću,
    28. Pravo radnika na kolektivno pregovaranje i djelovanje, koje uključuje pravo na sklapanje kolektivnih ugovora i pravo na štrajk,
    29. Pravo radnika na besplatni pristup službama za posredovanje pri zapošljavanju,
    30. Pravo radnika na pravnu zaštitu od neopravdanog otkaza,
    31. Pravo radnika na poštene i pravične radne uvjete, kojima se čuva zdravlje, sigurnost i dostojanstvo radnika; te prava na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor,
    32. Zabrana rada djece i pravo mladih na posebnu zaštitu pri radu koja uključuje zabranu da se onemogući zapošljavanje mladih koji su stariji od uzrasta propisanog obveznog školovanja, te pravo na zaštitu od gospodarskog izrabljivanja ili od bilo kakve vrste rada koja bi mogla ugroziti njihovu sigurnost, zdravlje ili psihički, duhovni, moralni ili društveni razvoj ili bi mogla ugroziti njihovo obrazovanje,
    33. Pravo na obiteljski i profesionalni život, koja uživa pravnu, gospodarsku i socijalnu zaštitu obitelji; te pravo na zaštitu od otkaza zbog razloga povezanog s materinstvom i pravo na plaćeni rodiljni dopust i roditeljski dopust,
    34. Pravo na socijalnu sigurnost i socijalnu pomoć, u slučajevima poput materinstva, bolesti, nesreća pri radu, ovisnosti ili starosti te u slučaju gubitka posla,
    35. Pravo svakog stanovnika na korištenje prava iz socijalne sigurnosti i socijalnih povlastica,
    36. Pravo na zdravstvenu zaštitu,
    37. Pravo na pristup službama od općeg gospodarskog interesa,
    38. Pravo na zaštitu okoliša,
    39. Pravo na ljudi koji na tržištu nastupaju kao potrošači na posebnu zaštitu,
    40. Pravo glasovati i biti biran na izborima,
    41. Pravo sudjelovanja na lokalnim izborima,
    42. Pravo na dobru upravu, koje uključuje pravo da javne institucije odlučuju nepristrano, pravično i u razumnom roku, pri čemu svaka osoba ima pravo biti saslušanja prije poduzimanja bilo kakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati; pravo svake osobe na pristup svojem spisu; obvezu uprave da obrazloži svoje odluke; te pravo svake osobe na naknadu štete zbog štete koje počini uprava pri obavljanju svojih dužnosti; te pravo osobe da komunicira s upravom na svojem jeziku,
    43. Pravo pristupa dokumentima javnih institucija,
    44. Pravo na podnošenje peticije,
    45. Pravo na slobodu kretanja i boravka,
    46. Pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu u stranoj zemlji,
    47. Pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje,
    48. Pravo optuženika na obranu i da ga se smatra nedužnim dok mu se ne dokaže krivnja,
    49. Pravo na razmjerno kažnjavanje, gdje strogost kazne ne smije biti nerazmjerna kaznenom djelu, te pravo osobe da ne bude kažnjena za djelo koje nije bilo zakonom propisano prije njegovog počinjenja,
    50. Pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen za isto kazneno djelo.
    Zakonodavstvo

    U domaćem zakonodavstvu ljudska prava regulirana su Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2000_10_105_2072.html i Zakon o suzbijanju diskriminacije  https://www.zakon.hr/z/490/Zakon-o-suzbijanju-diskriminacije#google_vignette 

    Godine 1990. osnovan je u Hrvatskoj ured Pučkog pravobranitelja https://www.ombudsman.hr/hr/  kao opunomoćenika Hrvatskog sabora za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda i suzbijanje diskriminacije. Uredi Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova https://www.prs.hr/cms  i Pučkog pravobranitelja za djecu https://dijete.hr/hr/  osnovani su 2003. godine, a pet godina kasnije i Ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom https://posi.hr/ .

    Pokret za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj je ojačao u vrijeme domovinskog rata. Danas na hrvatskoj civilnoj sceni djeluje Kuća ljudskih prava osnovana 2008. godine kao mreža organizacija civilnog društva. U Zagrebu djeluje Centar za mirovne studije koji provodi mirovnu i edukaciju o ljudskim pravima. 

    Najpoznatiji borci/kinje za ljudska prava u svijetu su Martin Luther King Jr, Mahatma Ghandi, Nelson Mandela, Desmond Tutu, Malala Yousufzai i Greta Thunberg. 

    Najpoznatiji hrvatske aktivistkinje za ljudska prava su Vesna Teršelič i Katarina Kruhonja koje su 1998. godine za svoj angažman dobile Alternativnu Nobelovu nagradu za mir (Right Livelihood Award). 

    Nobelova nagrada za mir dodjeljuje se od 1901. godine, a od 1988. godine Europski parlament dodjeljuje Nagradu Saharov istaknutim borcima za slobodu mišljenja. 

    Univerzalnost ljudskih prava

    Ljudska prava su univerzalna, što znači da se primjenjuju na sve ljude, bez obzira na njihovu nacionalnost, mjesto boravka, kulturnu ili društvenu pozadinu ili bilo koje drugo svojstvo ili značajku osobe. Sama činjenica da smo rođeni/e kao ljudska bića čini temelj ljudskog dostojanstva tj. ljudskih prava i sloboda.
     
    Osnovna načela ljudskih prava, osim univerzalnosti su  neotuđivost, nedjeljivost i međusobna povezanost, što znači da sva prava imaju jednaku važnost i da ih se ne može ograničiti, pojedinačno ukinuti bez utjecaja na cjelinu ljudskih prava.

    Važni dokumenti vezani za ljudska prava

    Opća deklaracija o pravima čovjeka (1948.)

    Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.)

    Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.) 

  • Radnička prava i međunarodni dokumenti

    Definicija radnih i radničkih prava    

    Radno pravo je grana prava koja regulira odnose u vezi s radom i radnim odnosima. Obuhvaća pravne izvore poput ustava, međunarodnih ugovora, zakona, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Ono predstavlja pravni okvir za ugovaranje radnog odnosa. Cilj mu je uskladiti interese radnika/ca i poslodavaca/ki i promicati njihove uzajamne interese. Radno pravo se dijeli na individualno, koje regulira odnos između pojedinačnog radnika/ce i poslodavca/ke, te kolektivno, koje se odnosi na udruživanje radnika/ca i poslodavaca/ki te kolektivno pregovaranje i rješavanje radnih sporova.

    Ne postoji jedinstvena definicija ili konačni popis radničkih prava. Možemo reći da radnička prava obuhvaćaju sva prava i slobode koje se odnose na zaposlene i radnike/ce. Ova prava obuhvaćaju različite aspekte radnog života, uključujući pravo na pravične radne uvjete, sigurnost na radu, pravednu naknadu, sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje, zabranu diskriminacije na radnom mjestu i zaštitu od eksploatacije. 

    Za više vidi Zakon o radu RH
    https://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2009_12_149_3635.html

    U Hrvatskoj, ključna radnička prava koja proizlaze iz Zakona o radu su: 

    • pravo na zaštitu zdravlja radnika/ce i sigurnost 
    • pravo na informiranje 
    • pravo na zdravstveno i mirovinsko osiguranje 
    • pravo na Ugovor o radu i otkazivanje 
    • pravo na probni rad
    • pravo na određeno radno vrijeme, odmore i dopuste
    • pravo na posebnu zaštitu u radnom odnosu (npr. trudnice, roditelji, posvojitelji/ce i radnici/e koji/e su privremeno ili trajno nesposobni/e za rad).
    • pravo prigovora i sudske zaštite u slučaju povrede prava iz radnog odnosa.

    Ovo su neka od ključnih radničkih prava. Zakon o radu detaljnije regulira radne odnose i prava radnika.

    Međunarodni instrumenti

    Međunarodna organizacija rada (ILO – International Labour Organization) je specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja se bavi pitanjima rada i radničkih prava. Osnovana je 1919. godine i ima tri osnovna cilja: 

    Promicanje pravednih uvjeta rada, unapređenje socijalne sigurnosti i postizanje dijaloga između vlada, poslodavaca i radnika/ca radi postizanja pravednog rješenja radnih pitanja. 

    Međunarodna organizacija rada identificira "osnovna načela i prava na rad" koja svi članovi ILO-a imaju obvezu poštivati i promicati, a to su: 

    • sloboda udruživanja i učinkovito priznavanje prava na kolektivno pregovaranje;
    • ukidanje svih oblika prisilnog ili obveznog rada;
      učinkovito ukidanje dječjeg rada;
    • ukidanje diskriminacije u pogledu zapošljavanja i zanimanja; 
    • sigurno i zdravo radno okruženje.
    Konvencije i deklaracije o radničkim pravima

    ILO je donijela niz konvencija i deklaracija koje služe kao međunarodni instrumenti zaštite radničkih prava. Konvencije su pravno obvezujući dokumenti koji se odnose na određenu temu, dok su deklaracije izjave koje izražavaju općeprihvaćene principe i standarde.

    UN-ova Opća deklaracija o ljudskim pravima (ODLJP) iz 1948. godine uglavnom ističe širok spektar ljudskih prava, ne spominjući izričito radnička prava. Međutim, postoje odredbe i principi u ODLJP-u koji se odnose na sferu rada i zaštite radnika. Primjeri uključuju:

    Članak 23. "Svaka osoba ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i zadovoljavajuće uvjete rada te na zaštitu od nezaposlenosti."

    Članak 24.  "Svaka osoba ima pravo na odmor i slobodno vrijeme, uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodični plaćeni dopust."

     Članak 25. "Svaka osoba ima pravo na životni standard dostatan za osiguravanje zdravlja i blagostanja, uključujući hranu, odjeću, stanovanje, zdravstvenu njegu i nužne socijalne usluge te pravo na sigurnost u slučaju nezaposlenosti, bolesti, invalidnosti, udovištva, starosti ili drugog gubitka izdržavanja zbog okolnosti izvan njezine kontrole."

    Navedeni primjeri pokazuju kako se određeni aspekti radničkih prava mogu tumačiti ili su implicitno obuhvaćeni u temeljnim načelima ODLJP-a. Sve ove konvencije, deklaracije i međunarodni instrumenti imaju za cilj promicanje i zaštitu radničkih prava u svijetu te poštivanja temeljnih ljudskih prava. 

  • Povijest radničkih prava

    Industrijska revolucija i radnički pokret

    Industrijska revolucija, koja je započela u 18. stoljeću u Velikoj Britaniji, donijela je masovnu proizvodnju i promjene u radnim uvjetima. Radnici/e su prešli/e s poljoprivrednih poslova na rad u tvornicama, gdje su često radili/e u teškim uvjetima, dulje radno vrijeme i za niske plaće. Ta  promjena potaknula je razvoj radničkog pokreta koji je težio poboljšanju uvjeta rada i ostvarivanju prava radnika/ca. Osim prava na udruživanje, radnički pokreti vodili su kampanje o raznim drugim pitanjima u vezi radničkih prava, donoseći poboljšanje uvjete rada radnika/ca. Sindikati osnovani u sklopu radničkog pokreta borili su se za bolje plaće, razumnije radno vrijeme i sigurnije uvjete rada. Radnički pokret predvodio je i napore za zaustavljanje dječjeg rada te osiguravanje zdravstvenih i mirovinskih beneficija. 

    Radnička prava su relativno novi dodatak ljudskim pravima. Suvremeni koncept radničkih prava datira iz 19. stoljeća i prati nastanak radničkih sindikata. Karl Marx ističe se kao jedan od najranijih i najistaknutijih zagovornika prava radnika/ca. Njegova filozofija i ekonomska teorija usredotočene su na radnička pitanja i zagovaraju društvo kojim bi vladali radnici/e. Iako se radnički pokreti često povezuju s komunizmom, važno je naglasiti da se ne radi o promoviranju političkih ideja, nego o borbi za bolji život radnika/ca, koji čine veći dio stanovništva.

    Radnički sindikati i njihova uloga

    Radnički sindikati su udruženja radnika/ica ili organizacije koje okupljaju radnike/ce radi zaštite njihovih prava i interesa. Sindikati se osnivaju kako bi se kolektivno pregovaralo s poslodavcima/kama o uvjetima rada, plaćama, radnom vremenu i drugim pitanjima koja se odnose na radnike/ce. Oni djeluju kao posrednici između radnika/ca i poslodavaca/ki, te mogu organizirati štrajkove ili druge oblike industrijskih akcija kako bi postigli ciljeve. Uloga radničkih sindikata je vrlo bitna u promicanju socijalne pravde i ravnopravnosti na radnom mjestu.

    Pravo na sindikalno udruživanje i kolektivno pregovaranje ima dugu povijest koja je usko povezana s razvojem radničkih prava i sindikalnog pokreta. 

    Tijekom industrijske revolucije u 18. i 19. stoljeću razvija se masovna industrijska proizvodnju i radnici/e rade u teškim uvjetima. Počinju se organizirati kako bi zaštitili/e svoja prava i izborili/e se za bolje radne uvjete, uključujući pravednu plaću i kraće radno vrijeme.

    Borbe za radnička prava

    U drugoj polovici 19. stoljeća, pojavili su se pokreti koji su zagovarali osmosatno radno vrijeme. Ovi pokreti su bili usmjereni na smanjenje eksploatacije radnika/ca i postizanje pravičnijih uvjeta rada. Prvi primjer je krvoproliće na Trgu Haymarket u Chicagu, 1886. godine, kada su se radnici koji su protestirali sukobili s policijom. 

    Suočene s brojnim pritiscima, štrajkovima i nemirima tijekom 19. i 20. stoljeća, mnoge zemlje su uspostavile zakone kako bi osigurale minimalnu plaću, maksimalno radno vrijeme, plaćene slobodne dane i slično. 

    U 19. i 20. stoljeću formirani su međunarodni radnički savezi i organizacije koje su se borile za prava radnika/ca na globalnoj razini. Ovi pokreti uključuju Prvu internacionalu, Drugu internacionalu, Međunarodnu konfederaciju sindikata (ITUC) i druge. Tijekom 20. stoljeća mnoge zemlje su donijele zakone koji prepoznaju pravo radnika/ca na sindikalno udruživanje i kolektivno pregovaranje. 

    Međunarodno, pravo na sindikalno udruživanje i kolektivno pregovaranje prepoznato je kao temeljno ljudsko pravo u dokumentima kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.) i Konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 87 i 98. Ove konvencije promiču slobodu udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje.

    Pregled povijesti štrajkova jasno ukazuje da su radnici/ce nerijetko morali/e organizirati štrajkove i druge oblike borbe (često krvave i s fatalnim posljedicama) kako bi ostvarili svoja prava. Ovi sukobi i borbene akcije doprinijeli su priznavanju radničkih prava i postizanju boljih uvjeta rada. Iako se povijest pokreta za prava na pravednu plaću i radno vrijeme razlikuje od zemlje do zemlje i ovisi o specifičnim okolnostima, oni su svagdje konstantni. Zalaganje i aktivizam radnika/ca i sindikata igrali su važnu ulogu u postizanju poboljšanja u cijeni rada (pravedna plaća), reguliranju radnog vremena, prava na udruživanje i svih ostalih radničkih prava koje danas uživamo.

  • Osnovna radnička prava

    Pravo na pravedne uvjete rada obuhvaća različite elemente koji se odnose na zaštitu radnika/ca i osiguravanje odgovarajućih uvjeta za obavljanje posla. Ono predstavlja temelj za sva ostala prava koja iz njega proizlaze. Evo nekoliko ključnih elemenata koji su obično uključeni u pravo na pravedne uvjete rada:

    • Pravo na siguran i zdrav radni okoliš: Radnici/e imaju pravo na radno okruženje koje ne ugrožava njihovo zdravlje i sigurnost. To uključuje pristup sigurnoj opremi, zaštiti od ozljeda na radu i mjerama za sprječavanje profesionalnih bolesti.
    • Pravo na pravednu plaću: Radnici/e imaju pravo na adekvatnu naknadu za svoj rad. To uključuje primanje plaće koja je dovoljna za dostojanstven život, uzimajući u obzir troškove života, radno vrijeme i vještine radnika/ica.
    • Pravo na pravično radno vrijeme: Radnici/ice imaju pravo na ograničeno radno vrijeme, odgovarajuće odmore i slobodne dane. Ovo uključuje ograničenje radnog vremena kako bi se spriječila prekomjerna radna opterećenja i osigurala ravnoteža između poslovnog i privatnog života.
    • Pravo na zaštitu od diskriminacije: Radnici/e imaju pravo na ravnopravno postupanje i zaštitu od svih oblika diskriminacije na radnom mjestu, uključujući diskriminaciju na temelju spola, rase, nacionalnosti, vjere, dobi, invaliditeta i seksualne orijentacije.
    • Pravo na sindikalno organiziranje: Radnici/e imaju pravo na slobodu udruživanja i sindikalno organiziranje kako bi zaštitili/e svoje interese i pregovarali/e s poslodavcem o uvjetima rada. Ovo uključuje pravo na kolektivno pregovaranje i štrajk, pod uvjetom da se pridržavaju zakonskih ograničenja.
    • Pravo na zaštitu od zlostavljanja i uznemiravanja: Radnici/e imaju pravo na zaštitu od zlostavljanja, uznemiravanja i mobinga na radnom mjestu. Poslodavci/ke su dužni/e osigurati sigurno i zdravo radno okruženje bez zlostavljanja, ponižavanja i nasilja.

    Ovakvo određenje prava radnika/ca može se razlikovati od jedne do druge države, ali su često sastavni dijelovi prava na pravedne uvjete rada u mnogim zemljama diljem svijeta.

    Pravo na sigurnost i zaštitu na radu

    Ovo pravo podrazumijeva sve mjere usmjerene na zaštitu radnika od ozljeda, bolesti ili drugih rizika koji proizlaze iz radnog mjesta ili radnih uvjeta. Osnovni cilj ovog prava je osigurati siguran i zdrav radni okoliš za sve zaposlene. 

    Pravo na pravednu plaću i radno vrijeme    

    Država zakonima treba osigurati radnicima/ama pravičnu naknadu za rad i ograničiti radno vrijeme. 
    Pravo na pravednu plaću/adekvatnu naknadu
    Radnici/e imaju pravo na plaću koja je dovoljna za dostojanstven život. To znači da bi plaća trebala biti dovoljna za pokrivanje osnovnih potreba kao što su hrana, stanovanje, zdravstvena skrb, obrazovanje i druge životne troškove.
    Jednaka plaća za jednak rad
    Radnici/e bi trebali/e biti plaćeni/e jednako za isti ili sličan rad bez obzira na spol, rasu, nacionalnost, vjeroispovijest, dob ili druge osobine koje razlikuju pojedince. Načelo "jednakog plaćanja za jednak rad" promiče ravnopravnost na radnom mjestu.
    Minimalna plaća
    Mnoge zemlje imaju zakonski utvrđenu minimalnu plaću koja je najniža razina naknade koju poslodavci moraju isplatiti radnicima/ama. Cilj reguliranja minimalne plaće je osiguravanje primjerene osnovne naknade.

    Pravo na radno vrijeme

    Ograničenje radnog vremena
    Zakonima se propisuju maksimalno dozvoljeno tjedno radno vrijeme, kao i minimalne pauze i odmore tijekom radnog dana kako bi se izbjegla prekomjerna radna opterećenja i iscrpljenost.
    Prekovremeni rad 
    Ako radnik/ca radi duže od propisanog radnog vremena, obično ima pravo na dodatnu naknadu za prekovremeni rad. Prekovremeni sati obično se obračunavaju radniku/ci po većoj cijeni (npr. 1,5 ili 2 puta više od uobičajene satnice) ili ih radnik može koristiti kao vrijeme odmora.
    Ravnoteža poslovnog i privatnog života
    Radnici/e imaju pravo na slobodne dane, godišnje odmore i praznike kako bi se osigurala ravnoteža između poslovnog i privatnog života. Ovo pravo je važno za dobrobit radnika i održavanje kvalitete života.

    Pravo na slobodu udruživanja i štrajk

    Radnici/ice imaju pravo i slobodu udruživati se u sindikate ili druge organizacije radi zaštite svojih interesa i pravo na štrajk kao legitimni oblik radničke akcije. 
    Pravo na slobodu udruživanja
    Radnici/e imaju pravo slobodno se udruživati u sindikate ili druge organizacije kako bi predstavljali/e svoje interese na radnom mjestu. To uključuje osnivanje, članstvo i aktivno sudjelovanje.
    Sindikalno predstavljanje
    Udruživanje omogućava radnicima/ama imati predstavnike/ce koji/e ih zastupaju u pregovorima s poslodavcem o radnim uvjetima.
    Sindikalne aktivnosti
    Sloboda udruživanja uključuje pravo na sindikalne aktivnosti kao što su sastanci, pregovaranje o kolektivnim ugovorima, edukacija radnika/ca i promocija prava radnika/ca.

    Pravo na štrajk

    Legitimni oblik radničke akcije 
    Štrajk je legitimni oblik kolektivne akcije kojim radnici/e izražavaju svoje nezadovoljstvo i štite svoje interese. To uključuje obustavu rada, privremeno zaustavljanje proizvodnje ili druge oblike radničkog protesta kako bi se postigle promjene u uvjetima rada ili pregovaralo s poslodavcem.
    Zaštita od odmazde
    Pravo na štrajk uključuje i zaštitu radnika/ca od odmazde poslodavca. Poslodavac ne bi smio otpuštati, diskriminirati ili poduzimati druge negativne akcije protiv radnika/ca koji/e sudjeluju u zakonitom štrajku.
    Uvjeti i procedura 
    Zakonima su propisani uvjeti i procedure za provedbu štrajka, kao što su prethodna najava, pregovarački postupci, medijacija ili arbitraža. Cilj propisa je uravnotežiti prava radnika/ca i javne interese te osigurati pravičnost u postupanju. Ova prava su ključna komponenta radničkih prava i doprinose stvaranju pravičnih radnih uvjeta. 

  • Problemi i nejednakosti

    Neformalni rad i eksploatacija radnika/ca

    Neformalni sektor je problem po sebi, jer označava neregulirano, neslužbeno gospodarstvo u  kojem se zakoni u pravilu ne primjenjuju nego krše. U neformalnom sektoru, radnici/e često nemaju osnovna radnička prava, kao što su pravedna plaća i radno vrijeme, naknade za bolovanje i godišnji odmor ili pravo na sindikalno organiziranje. Nedostatak jasnih pravila i nadzora omogućava eksploatatorske prakse poslodavaca/ki. Radni angažman radnika/ca u neformalnom sektoru često je nestabilan i nepredvidljiv. Mogu biti zaposleni na privremenoj ili povremenoj osnovi, bez ugovora o radu i sigurnosti koju pruža stalno zaposlenje. Ova nesigurnost stavlja ih u ranjiv položaj i otežava planiranje života i budućnosti. Radnici/e u neformalnom sektoru često primaju niske plaće koje su ispod pravednih standarda. Nedostatak zakonskih propisa i nadzora često dovodi do loših uvjeta rada, kao što su neadekvatna zaštita na radu, nedostatak higijene i sigurnosnih mjera te prekovremeni rad bez odgovarajuće naknade.

    Diskriminacija na radnom mjestu

    Radnici/e se suočavaju s diskriminacijom na temelju spola, rase, etničke pripadnosti, nacionalnosti ili migracijskog statusa. Nerijetko su diskriminirani po više osnova, na primjer slabovidna žena od 50 godina (po invalidnosti, spolu i dobi). Ove nejednakosti otežavaju ili onemogućuju ostvarivanje prava i mogućnosti za napredovanje.

    Nekoliko ključnih aspekata koji mogu izazvati nejednakosti i doprinijeti diskriminaciji na poslu su:

    Spolna diskriminacija 

    Žene su često plaćene manje nego njihovi muški kolege za isti rad, ograničene su im mogućnosti napredovanja, seksualno ih uznemiravaju, nude im poslove koji se stereotipno pripisuju ženskoj rodnoj ulozi. Ove nejednakosti utječu na pristup radnim pravima, jednakim mogućnostima i profesionalnom razvoju.

    Rasna diskriminacija 

    Rasna diskriminacija na poslu predstavlja problem s kojim se suočavaju pripadnici/e manjinskih rasnih ili etničkih skupina. Temelji se na predrasudama, stereotipima, nepravednom postupanju i ograničava diskriminiranim radnicima/ama mogućnost napredovanja. Ova nejednakost u radnim pravima često znači i manje plaće te lošije uvjete rada.

    Diskriminacija temeljena na dobi

    Stariji radnici/e mogu biti izloženi diskriminaciji na temelju dobi koja se očituje kroz otežano ili onemogućeno zapošljavanje, predrasudama o njihovim sposobnostima, smanjene mogućnosti napredovanja ili umanjenje radnih prava. Mlađi radnici/e također mogu biti diskriminirani/e zbog nedostatka iskustva ili zbog predrasuda o nepouzdanosti ili nezrelosti.

    Diskriminacija na temelju seksualne orijentacije i rodne identifikacije

    LGBTIQ+ radnici/e često su suočeni/e s diskriminacijom na radnom mjestu. To može uključivati ​​ograničavanje pristupa određenim radnim pravima, nedostatak podrške, povećanu izloženost nasilju ili uznemiravanju te ograničavanje mogućnosti za napredovanje.

    Diskriminacija osoba s invaliditetom 

    Osobe s invaliditetom diskriminirane su na radnom mjestu koje nije prilagođeno osobama s invaliditetom, kada nisu prilagođeni uvjeti rada, ali i nizom predrasuda na radnom mjestu. Ograničeni pristup radnim pravima može uključivati ​​nedostatak pristupa zdravstvenoj skrbi, pristojnoj plaći, prilagodbi radnog okruženja ili mogućnostima za napredovanje.

    Rodne nejednakosti u radnom okruženju

    Aspekti koji mogu pridonijeti rodnoj nejednakosti u radničkim pravima su:

    Rodni jaz u plaćama: Rodni jaz u plaćama ili pay gap predstavlja razliku u prosječnim zaradama između žena i muškaraca za isti ili sličan rad. Može proizaći iz različitih faktora kao što su segregacija na tržištu rada (kada se žene koncentriraju u niže plaćenim sektorima ili zanimanjima), imaju manje prilika za napredovanje ili preuzimanje vodećih pozicija i stereotipi o ženama.

    Pri zapošljavanju i napredovanju: Diskriminacija prilikom odabira kandidata/tkinja, predrasude o ženskim sposobnostima, ograničen pristup mentorstvu i mrežama podrške te manja mogućnost napredovanja mogu pridonijeti rodnoj nejednakosti u radničkim pravima. 
    Neravnoteža između poslovnog i obiteljskog života često utječe na žene više nego na muškarce. Tradicionalne rodne uloge(vođenje kućanstva: nabavka, kuhanje, pranje, peglanje, čišćenje), odgoj djece, skrb o starijim članovima obitelji i slično), ograničen pristup politikama ravnoteže između posla i obitelji (kao što su roditeljski dopust, fleksibilno radno vrijeme) te pritisak da se usklade s društvenim očekivanjima mogu rezultirati smanjenjem profesionalnih mogućnosti i radničkih prava žena.

    Seksualno uznemiravanje i rodno utemeljeno nasilje: Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i rodno utemeljeno nasilje predstavljaju ozbiljne probleme za radnička prava žena prvenstveno zato jer se žene ustežu prijaviti slučajeve zbog srama ili straha od odmazde. Takva iskustva mogu dovesti do smanjenja samopoštovanja, povlačenja u sebe, osjećaja nesigurnosti na poslu, a ponekad i do otpuštanja ili gubitka posla.

    Migracijski rad i radnička prava

    Nekoliko ključnih aspekata može izazvati nejednakosti u radničkim pravima u kontekstu migracijskog rada:

    Iskorištavanje i eksploatacija

    Migranti/kinje su često izloženi/e eksploataciji i iskorištavanju na radnom mjestu. To može uključivati ​​neplaćanje odrađenog posla, nepravedne radne uvjete, prekomjeran ili prisilan rad te oduzimanje putnih dokumenata. Ove nepravedne prakse mogu biti posljedica neinformiranosti radnika/ca, slabog nadzora rada i zakonodavnih propusta.

    Nepravedna plaća i uvjeti rada

    Migranti/kinje često primaju niže plaće od lokalnih radnika/ca za isti rad. To je posljedica nepoštivanja zakona/uredbe ili nekog drugog regulativnog akta koji propisuje minimalnu plaću, nepoštenih ugovora o radu, nepoštivanja propisanog standarda socijalne zaštite, nepoštivanja sigurnosnih mjera na radnom mjestu i nezdrave radne okoline.

    Diskriminacija i rasizam 

    Migranti/kinje često su izloženi/e diskriminaciji i rasizmu na radnom mjestu. To može uključivati ​​ograničen pristup određenim zanimanjima, nedostatak profesionalnih mogućnosti za napredovanje, verbalno ili fizičko zlostavljanje te nepravedne postupke poslodavaca temeljene na njihovom migracijskom statusu ili etničkoj pripadnosti.

    Ograničena radnička prava 

    Migranti/kinje često nailaze na prepreke u ostvarivanju osnovnih radničkih prava. Nerijetko ne mogu dobiti ili im je otežan pristup pravnoj zaštiti, pravu na sindikalno organiziranje, zdravstvenoj skrbi i sigurnosnim mjerama na radnom mjestu. Nedostatak prava i nedovoljna informiranost često otežavaju radnicima/ama da se suoče s nepravdom ili traže podršku.

    Klimatske promjene i radnička prava 

    Klimatske promjene imaju značajan utjecaj na globalno društvo, uključujući i radnička prava. Ovdje su neki od ključnih aspekata veze između klimatskih promjena i radničkih prava:

    Utjecaj na radna mjesta i sigurnost 

    Klimatske promjene mogu izazvati ekstremne vremenske uvjete, poput češćih i intenzivnijih poplava, požara, uragana itd. Ovi događaji mogu ozbiljno ugroziti sigurnost radnika/ca, posebno onih koji rade na otvorenom ili u sektorima pogođenim ekstremnim vremenskim uvjetima.

    Promjene u industriji i zaposlenosti

    Budući da je nužno smanjiti emisiju stakleničkih plinova, sve više zajednica i država prelazi na održivu privredu i obnovljive izvore energije. Ove primjene utječu na određene proizvodne sektore, ali istovremeno stvaraju nova radna mjesta u sektorima obnovljivih izvora energije.

    Pravedna tranzicija

    Kako se prelazi s tradicionalnih na održive prakse, važno je osigurati pravednu tranziciju radnika/ca. To uključuje obuku radnika/ca za nove vještine, pristup novim poslovima u zelenim sektorima i zaštitu prava radnika/ca u sektorima koji su podložni promjenama.

    Zdravlje radnika/ca

    Klimatske promjene mogu povećati rizik od određenih zdravstvenih problema: toplotni udar, respiratorne probleme zbog loše kvalitete zraka, i druge. Radnici/e su izloženi tim rizicima, posebno ako rade na otvorenom.

    Socijalna pravda

    Klimatske promjene često puno jače pogađaju siromašne zajednice i radnike/ce s nižim primanjima. Postizanje pravednosti u odgovoru na klimatske promjene uključuje i zaštitu prava radnika/ca u ranjivim zajednicama.

  • Specifična područja radničkih prava

    Pravo na socijalnu zaštitu i radničke beneficije odnosi se na prava radnika/ca koja ih štite od rizika i osiguravaju pristojnu razinu blagostanja, a obuhvaćaju:

    Zdravstveno osiguranje koje pretpostavlja medicinske usluge i liječenje može financirati vlada, poslodavac/ka ili izvor financiranja mogu biti zajednički doprinosi radnika/ca i poslodavaca/ki.

    Mirovinsko osiguranje jamči primanja i druge pogodnosti nakon radnog vijeka, u starost ili invalidnosti. Mirovinski sustavi mogu biti državni, privatni ili kombinacija oba, ovisno o zakonodavstvu.

    Naknada za nezaposlenost isplaćuje se onima koji ostaju bez posla, ona je  privremena financijska pomoć u razdoblju nezaposlenosti i pomaže radnicima/ama dok traže novi posao.

    Osiguranje za slučaj ozljede na radu omogućuje radnicima/ama dobivanje naknade u slučaju da pretrpe ozljedu na radu ili obole zbog uvjeta na radnom mjestu. To uključuje medicinske troškove, naknadu za izgubljeni dohodak i rehabilitaciju.

    Rodiljni i roditeljski dopust može biti tijekom trudnoće i porodiljskog razdoblja, dok roditelji mogu imati pravo na plaćeni ili neplaćeni dopust za brigu o djeci nakon rođenja. Ovo pravo omogućuje radnicima/ama da se posvete obiteljskim obvezama bez gubitka zaposlenja ili prihoda.

    Pravo na slobodu udruživanja i štrajk prepoznaje Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a u članku 23. kao osnovno ljudsko pravo, a tome su prethodila desetljeća radničke borbe i brojne žrtve hrabrih sindikalaca i sindikalistkinja. 

    Ova prava posebno su osnažena dvama konvencijama Međunarodne organizacije rada (ILO), jer su po pravnoj snazi iznad nacionalnih zakona zemalja koje su potpisale tu konvenciju (Hrvatska je potpisnica). 

    Konvencija ILO broj 87 iz 1948. godine jamči slobodu udruživanja i štiti pravo na organiziranje.

    Konvencija ILO broj 98 iz 1949. godine jamči pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje. Ova konvencija jamči zaštitu od diskriminacije zbog sindikalnih aktivnosti, jamči da poslodavac/ka neće vršiti pritisak na radnika/cuda ne pristupi sindikatu ili se odrekne sindikalnog članstva, te štiti radnike/ce od otkaza zbog sindikalnog djelovanja. 

    Kolektivno pregovaranje je proces pregovora između sindikata kao predstavnika radnika/ca i jednog ili više poslodavaca/ki radi reguliranja plaća, radnog vremena, godišnjih i drugih odmora, posebnih naknada i drugih radnih uvjeta. U tom procesu su dvije strane SOCIJALNI PARTNERI jer dogovorno rješavaju pitanja koja su važna objema stranama.

    Hrvatski Ustav spominje pravo na slobodu udruživanja u sindikate u članku 43. a u članku 69. izričito se spominje pravo na štrajk.   

    Štrajk je samo jedan od načina sindikalne borbe, a međunarodno radno pravo određuje osnove postupka organiziranja i provođenja štrajka, dok nacionalna radna zakonodavstva propisuju detaljnije uvjete. U Hrvatskoj štrajku prethodi postupak mirenja, odnosno medijacije koju vodi osoba ovlaštena od suda. Medijator/ica propisuje i uvjete pod kojima se odvija štrajk, odnosno određuje radnu obavezu za dio radnika u štrajku, ako je riječ o poslovima koji su od posebnog značaja (npr. liječnici, vatrogasci). Za pokretanje štrajka treba imati opravdan razlog ili razloge (kršenje radničkih prava).

    Ostale beneficije mogu biti plaćeni godišnji odmor, plaćeni blagdani, subvencije za obrazovanje, plaćeno dopust zbog smrti u obitelji, zbog ženidbe, preseljenja i druge pogodnosti koje su utvrđene zakonima ili kolektivnim ugovorima.
    Ova prava i beneficije obično su regulirani nacionalnim zakonima i propisima.     

  • Aktivizam i promicanje radničkih prava

    Poznati radnički aktivisti i njihovi doprinosi

    Aktivistički pokret za radnička prava već se dugo bori za uvjete rada dostojne čovjeka, zaštitu radničkih interesa i postizanje socijalne pravde. U svijetu i Hrvatskoj istakao se niz radničkih aktivista koji su dali značajne doprinose. 

    • Mother Jones (Mary Harris Jones) (1837. - 1930.) - irsko-američka radnička aktivistica i  sindikalna liderica; poznata po borbi protiv dječjeg rada i organiziranju radničkih štrajkova; istaknuta figura u američkom radničkom pokretu.
    • Eugene V. Debs (1855. - 1926.) - američki radnički aktivist i osnivač udruženja Industrijskih radnika svijeta (IWW). Borio se za osmosatno radno vrijeme, pravedne plaće i prava radnika/ca; jedan od najpoznatijih lidera radničkog pokreta u SAD-u.
    • Mahatma Gandhi (1869. - 1948.) - indijski političar i aktivist koji je igrao ključnu ulogu u borbi za neovisnost Indije. Gandhi je također bio zagovornik radničkih prava i dostojanstva radnika/ca. Njegova filozofija nenasilnog otpora i borbe za pravdu bila je snažno povezana s radničkim aktivizmom.
    • César Chávez (1927. - 1993.) - američki aktivist meksičkog porijekla koji je osnovao Nacionalno udruženje poljoprivrednika (UFW). Zalagao se za prava radnika/ca u poljoprivredi, poboljšanje radnih uvjeta i dostojanstvene plaće za migrantske radnike/ce; inspiriran Mahatma Gahhandijem zagovarao je nenasilne taktike radničke borbe.
    • Anna Walentynowicz (1929. – 2010.) - poljska aktivistica slobodnih sindikata i suosnivačica Solidarnosti (prvog nekomunističkog sindikata u istočnom bloku), poznata i kao „majka nezavisne Poljske“. Nakon što je 1980. godine dobila otkaz u gdanjskom brodogradilištu, tamošnji su radnici pokrenuli štrajk koji je izazvao val štrajkova više od milijun radnika/ca koji su blokirali Baltičku obalu. Magazin Time uvrstio ju je na listu 100 najutjecajnijih žena u posljednjih 100 godina. 
    • Dolores Huerta (1930.) - aktivistica i suosnivačica Nacionalnog udruženja poljoprivrednika (UFW) zajedno s Chávezom. Borila se za prava radnika u poljoprivredi, posebno za prava žena radnica i za pravo na pristojne plaće.
    • Miloš Krpan (1862. – 1931.), hrvatski novinar, učitelj, osnivač radničkog pokreta Hrvatske i Slavonije; organizator generalnog štrajka u Slavonskom Brodu. 
    • Martin Klarić (1902. – 1960.) - borac za radnička prava i revolucionar, organizator štrajkova i antiratnih prosvjeda 1940. više puta uhićen i mučen.

    Radnički pokreti i borba za radnička prava prepoznaju hrabre i utjecajne pojedince ali rezultati proizlaze iz kolektivnih napora i angažmana mnogih ljudi.

    Uz prethodno spomenute međunarodne organizacije, u Hrvatskoj na nacionalnoj razini postoje:

    • Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) - osnovan 1990. godine, ima status najsnažnije sindikalne organizacije u Hrvatskoj; okuplja više od 100 tisuća radnika i radnica; član je Europske konfederacije sindikata (ETUC), te jedan od osnivača Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC). SSSH ima Žensku sekciju sindikata koja posebno vodi brigu o pravima radnica i članica je Ženske mreže Hrvatske. 
    • Matica sindikata: osnovana 1993. okuplja 12 sindikata i oko 60.000 članova.
    Uloga mladih u promicanju pravednosti na radu

    Uloga mladih u promicanju pravednosti na radu iznimno je važna. Mladi često donose svježe ideje, energiju i strast za promjenom, što im omogućuje da budu pokretači promjena u radnom okruženju. Evo kako mladi mogu doprinijeti promicanju radničkih prava:

    Informiranje i edukacija: Mladi mogu učiti o radničkim pravima i zakonima koji se odnose na rad. Informiranje o osnovnim pravima radnika/ica (minimalna plaća, radno vrijeme, zaštita od diskriminacije i sigurnost na radu) ključno je za razumijevanje problema i potrebnih promjena.

    Podizanje svijesti: Mladi mogu koristiti svoje glasove (uživo i online) kako bi podigli svijest o problemima pravednost u radnom okruženju. To mogu učiniti putem društvenih medija, organiziranjem kampanja, sudjelovanjem u javnim raspravama ili pisanjem tekstova. Aktivno sudjelovanje u raspravi i dijeljenje informacija pomaže osvještavanje javnost o problemima radnika/ca.

    Organiziranje i aktivizam: Mladi se mogu organizirati u grupe ili sindikate kako bi zajednički radili na poboljšanju radnih uvjeta i prava. Kolektivna akcija poput prosvjeda, štrajkova ili kampanja potpore radnicima/ama u nepravednom tretmanu, može stvoriti pritisak na poslodavce i vladu da poduzmu korake potrebne za promjenu.

    Poticanje dijaloga: Mladi mogu pokušati uspostaviti dijalog s poslodavcima, udrugama i vladinim institucijama kako bi izrazili svoje zabrinutosti i prijedloge za poboljšanje radnih uvjeta. Suradnja s relevantnim dionicima može dovesti do pozitivnih promjena u praksi.

    Solidarnost s radnicima/ama: Mladi mogu podržati radnike/ce u borbi za svoja prava tako što će pružiti emocionalnu podršku, potpisati peticije, organizirati skupove ili prikupljati financijsku potporu. Solidarnost s radnicima/ama može imati snažan utjecaj na promjenu svijesti i pokretanje promjena.

    Mladi mogu igrati ključnu ulogu u tom procesu, ali također je važno raditi zajedno s radnicima/ama, sindikatima, organizacijama civilnog društva i vladom kako bi se postigle održive promjene. Ove aktivnosti se također trebaju provoditi na miran i konstruktivan način, poštujući zakone i prava drugih.

    Zaključak:

    Da bi se prevladali izazovi i nejednakosti u radničkim pravima važno je provođenje zakona:

    • koji štite prava radnika/ca jamče pristup socijalnoj zaštiti i osiguravaju obrazovanje o radničkim pravima.
    • Koji obvezuju na formaliziranje neformalnog sektora kako bi se stvorili pravedni radni uvjeti, jamčilo dostojanstvo radnika/ca i spriječila eksploatacija.
    • Koji nalažu implementaciju antidiskriminacijskih pravila i politika, osvješćivanje i obuku zaposlenih i poslodavaca/ki te stvaranje inkluzivnog radnog okruženja.
    • Koji nalažu rodno osviještenu kulturu, implementaciju politika koje potiču jednakost i raznolikost, nalažu edukaciju o ravnopravnosti, propisuju transparentan sustava plaća te mjere za suzbijanje seksualnog uznemiravanja i rodno utemeljenog nasilja.
    • Koji su prema migrantima/cama ​​pravedni i štite ih, propisuju pojačani nadzor nad radnim mjestima i zaštitu od eksploatacije te potiču integraciju i inkluziju migranata/kinja u društvo. Također je važno da propisuju edukaciju i informiranje migranata/kinja o njihovim pravima. 
    • Koji jamče socijalnu pravdu u vremenu kada klimatske promjene više pogađaju siromašne zajednice i radnike s nižim primanjima. Postizanje pravednosti u odgovoru na klimatske promjene uključuje i zaštitu prava radnika/ca u ranjivim zajednicama.

  • Ključni trenuci u borbi za radnička prava

    • 1768. - najraniji zabilježeni štrajk u SAD-u - štrajk njujorških krojača protiv smanjenja plaća
    • 1817. – velški socijalist Robert Owen formulirao je slogan „tri osmice“: 8 sati rada, 8 sati rekreacije i 8 sati odmora
    • 1833. – u Engleskoj zabranjen rad djece mlađe od 9 godina
    • 1844. – u Engleskoj je rad djece do 13 godina ograničen na 6,5 sati
    • 1848. – u Engleskoj maksimalno radno vrijeme ograničeno do 10 sati i za punoljetne radnike
    • 1864. – zbog potrebe za međunarodnom solidarnošću u štrajkovima u Londonu je osnovano prvo revolucionarno masovno udruženje radnika - Prva internacionala; statut je izradio Karl Marx koji je bio i član vodstva
    • 1867. – Karl Marx objavljuje Kapital, djelo u kojemu kapitalizam određuje kao ekonomski sustav koji se temelji na eksploatiranju rada; u Osijeku osnovano prvo radničko udruženje
    • 1868. – u SAD-u izglasan prvi zakon o 8-satnom radnom danu (samo za dio vladinih zaposlenika)
    • 1874.– stotine ozlijeđenih, uključujući djecu, u prosvjedu protiv nezaposlenosti na Trgu Tompkins u New Yorku
    • 1882. - trideset tisuća radnika maršira u prvoj povorci za Praznik rada u New Yorku
    • 1. svibnja 1886. – Započeta velika kampanja pritiska na zakonodavce da počnu provoditi zakon o osmosatnom radnom vremenu i da se takav zakon donese tamo gdje još nije izglasan; isti dan događa se tragedija u Bay View-u (Milwakee, Wisconsin) gdje se okupilo šesnaest tisuća prosvjednika protiv 10-satnog radnog vremena (ishod: 7 mrtvih uključujući dijete)
    • 4. svibnja 1886. – mirni prosvjed za 8-satni radni dan na Trgu Haymarket u Chicagu pretvara se u krvoproliće s 15-ak mrtvih i stotinjak ozlijeđenih. Od osmero uhićenih, četvorica su obješena, jedan se ubio u zatvoru, a trojica su nakon ponovljenog procesa oslobođena.
    • 1886. – Američka federacija rada – ovo prvo nacionalno udruženje sindikata osnovano 1881. godine preimenovano je, nakon protesta na Trgu Haymarket u Američku federaciju rada (American Federation of Labour) i postoji do danas
    • 1889. – U Parizu osnovana Druga internacionala, organizacija socijalističkih radničkih partija; nastavila je rad Prve internacionale, postojala do 1916. godine; proglasila 1. svibnja Međunarodnim praznikom rada
    • 1905. – Osijek - prvi generalni štrajk na području Hrvatske i Slavonije, trajao je nešto duže od mjesec dana a ugušen je nakon što su policajci isukali mačete; radnici su se morali vratiti u tvornice ili se pomiriti s otkazom
    • 1906. - Nijemac Robert Bosch, prvi tvorničar koji uvodi osmosatni radni dan
    • 1912. - Massachusetts donosi prvi zakon o minimalnoj plaći za žene i maloljetnike
    • 1912. – tzv. Bread and Roses štrajk imigrantskih radnika/ca u Massachusettsu kojim su tražili smanjenje radnog vremena; okupio je 20.000 prosvjednika/ca; ime mu je dao Upton Sinclair u djelu „Vapaj za pravdom: Antologija literautre o socijalnim protestima“ inspiriran stihovima Jamesa Openheima: "Hearts starve as well as bodies; give us bread, but give us roses!” (Srca su gladna, kao i tijela. Dajte nam kruha, ali i ruža)
    • 1915. – Urugvaj je prva država koja je uvela osmosatno radno vrijeme
    • 1919. - U Hrvatskoj koja je tada sastavni dio Kraljevine SHS izboreno je osmosatno radno vrijeme
    • 1919. – osnovana Međunarodna radnička organizacija (ILO – International Labour Organization) kao prva specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda koja promovira socijalnu pravu i međunarodno priznata opća ljudska i radnička prava
    • 1933. – u SAD–u radnici stječu pravo na udruživanje i kolektivno pregovaranje (koje će se još osporavati)
    • 1938. – u Americi se zakonom zabranjuje rad mlađima od 14 godina
    • 1950. – stupa na snagu međunarodna  Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje
    • 1963. – Kongres SAD-a donosi Zakon o jednakoj plaći koji nalaže jednaku plaću za žene
    • 1968. – svibanjski masovni prosvjed studenata u Francuskoj prerasta u generalni štrajk
    • 1970. – SAD - dvotjedni štrajk više od 200.000 poštanskih radnika
    • 1987. - štrajk 1.700 rudara u Labinu zbog teških uvjeta rada i malih plaća trajao je 34 dana i završio dogovorom o povećanju plaća; štrajk nekoliko tisuća radnika Borova u Borovu 
    • 1988. – drugi štrajk radnika Borova koji odlaze u Beograd i upadaju u zgradu Skupštine, ali se vraćaju neostvarenih zahtjeva; iz toga je štrajka znakovita krilatica: „Ako padne Borovo, past će Jugoslavija“
    • 1993. štrajk novinara/ki Slobodne Dalmacije – prvi masovni štrajk novinara/ki u Hrvatskoj za obranu neovisnosti novina; tri dana novine nisu tiskane
    • 1994. štrajk radnica tvornice Nada Dimić zbog kašnjenja isplate plaća, troškova prijevoza te spora oko kolektivnog ugovora; bio je blokiran ulaz u tvornicu i zaustavljen izlaz robe, štrajk je proglašen nelegalnim, a radnice i sindikalni predstavnici trpjeli su pritiske, suspenzije i zabrane.
    • 2010. štrajk novinara/ki Glas Istre – prvi nakon štrajka u Slobodnoj Dalmaciji i prvi koji je organiziran uz potporu Sindikata novinara Hrvatske– za zaštitu stečenih prava zaposlenih utvrđenih Kolektivnim ugovorom; za trajanja štrajka dio radnika/ca bio je pod „radnom obavezom“ pa su novine izlazile a štrajkači/ce su u to vrijeme tiskali dva vlastita biltena i imali veliku potporu javnosti; novinari/ke su  protiv novog vlasnika koji je jednostrano otkazao Kolektivni ugovor pokrenuli tužbe koje su redom dobili.
    • 2014. – u Puli štrajk ostatka od 70-ak radnika/ca, zapravo mahom radnica tvornice Arena; mjesecima nisu dobile plaću, štrajk je poduprla podružnica Sindikata novinara Hrvatske u Glasu Istre, ali radnice su nakon dugog štrajka ostale i bez plaća i bez posla jer je tvrtka likvidirana.

  • Materijali i literatura

    Portali:
    Publikacije:
    Podcast: 
    Knjige:
    • Kate Moore: The Radium Girls (2016) 
    • Sarah Jaffe: Neccessary Trouble: Americans in Revolt (2016) i Work Won't Love You Back: How Devotion to Our Jobs Keeps Us Exploited, Exhausted and Alone (2022) 
    • Bernice Yeung: In a Day’s Work: The Fight to End Sexual Violence Against America’s Most Vulnerable Workers (2018)
    Filmovi:
    • The Organizer / I Compagni (1963)
    • Norma Ray (1979) Martin Ritt (odnosi se i na ženska prava)
    • Silkwood (1983) Mike Nichols
    • The Killing Floor (1984) Bill Duke 
    • Matewan (1987) John Sayles
    • Land and Freedom (1995) Ken Loach
    • Bread and Roses (2000) Ken Loach
    • North Country / Sjeverna zemlja (2005) Niki Caro odnosi se i na ženska prava)
    • Made in Dagenham (2010) Nigel Cole (odnosi se i  na ženska prava)
    • Dva dana, jedna noć (2014) Jean-Pierre Dardenne i Luc Dardenne
    • Young Karl Marx (2017) Raoul Peck
    • Sorry to Bother You (2018) Boots Riley
    • Atlantique/ Atlantics (2019) Mati Diop (odnosi se i na ženska prava kao i prava manjina/imigranata)
    Dokumentarni filmovi
    • Harlan County, U.S.A. (1976) Barbara Kopple
    • Workingman's Death (2005) Michael Glawogger
    • American Factory (2019)
    • 9to5: The Story of a Movement (2020) Julia Reichert i Steven Bognar
    Video: