Prijava Registracija Registracija za edukatore/ice
Naslovna
Repozitorij - Kategorije

Pročitaj više

  • Povijest ženskih ljudskih prava

    Definicija ljudskih prava

    Ljudska prava su temeljna prava i slobode koja pripadaju svim ljudima, bez obzira na njihovu rasu, spol, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo opredjeljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, imovinu, rođenje ili drugi status.

    Ona proizlaze iz dostojanstva svake osobe odnosno iz univerzalnih moralnih i etičkih načela i predstavljaju mehanizam zaštite pojedinca od zloupotrebe vlasti, državne represije i diskriminacije.

    Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.) je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava. Nastala je nakon što je svijet bio pogođen dvama svjetskim ratovima u kojima su milijuni ljudi ubijeni, ranjeni, gladovali, ostali bez domova. U 30 članaka postavljena je norma kojom države potpisnice preuzimaju obavezu štititi svakog svog građanina. Donijela ju je Opća skupština UN-a 10. prosinca. Taj se dan obilježava kao MEĐUNARODNI DAN LJUDSKIH PRAVA.

    Ideja o ljudskim pravima javlja se još u antičkoj Grčkoj, kao ideja o prirodnom pravu čovjeka. Velika povelja slobode je prvi primjer uspješnog ograničavanja prava nekog suverena. Potpisao ju je engleski kralj Ivan 1215. godine.

    Važni primjeri u razvoju pravnog reguliranja ljudskih prava su američka Deklaracija o nezavisnosti iz 1776. godine te iz 1789. godine francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina.

    Opća skupština UN-a donijela je i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966.) i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.).  
     
    Europska unija donijela je 2000. godine Povelju o temeljnim pravima koja sadrži popis od 50 temeljnih osobnih, gospodarskih, socijalnih i političkih ljudskih prava.

    Razvoj ženskih ljudskih prava kroz povijest, ključni događaji i dokumenti

    Povijest ženskih ljudskih prava je povijest borbe žena za priznanje i ostvarivanje prava i stjecanje ravnopravnosti s muškarcima. To je zapravo povijest feminizma jer pojam feminizam označava sva nastojanja usmjerena ka cilju ostvarenja prava žena i rodne ravnopravnosti. Odlučne i hrabre žene na raznim stranama svijeta okupljene u različitim pokretima, od sufražetkinja koje su se borile za pravo glasa do suvremenih platformi za rodnu ravnopravnost, doprinijele su bitnom poboljšanju položaja žena u suvremenom društvu. Ali, to je još daleko od ravnopravnosti. 

    Kronologija borbe za žensko pravo na glas

    Jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti ženskih prava označio je pokret sufražetkinja nastao sredinom 19. stoljeća. Borile su se za pravo glasa žena, koje je bilo ključno za sudjelovanje žena u politici i pokretanje društvenih promjena. Organizirale su marševe, prosvjede i kampanje. Prva sufražetkinja u Velikoj Britaniji Mary Wollstonecraft  zahtijevala pravo glasa već krajem 18. stoljeća (Obrana ženskih prava (1792.). Godine 1893. Novi Zeland postao je prva zemlja koja je ženama odobrila opće pravo glasa. U Sjedinjenim Američkim Državama borbu za pravo glasa vodile su sufražetkinje poput Susan B. Anthony i Elizabeth Cady Stanton. Nakon dugogodišnje borbe, 1920. godine ratificiran je 19. amandman Ustava SAD-a, poznat kao Susan B. Anthony Amendment.

    Ključne osobe u povijesti ženskih ljudskih prava uključuju i aktivistice poput Simone de Beauvoir, francuske filozofkinje koja je u svojem djelu Drugi spol (1949.) analizirala rodnu nejednakost i potaknula feministički pokret druge polovice 20. stoljeće i Betty Friedan, autorice knjige Ženska mistika (1963.) koja je označila početak drugog vala feminizma. Friedan je osnovala i Nacionalnu organizaciju za ženska prava (NOW) koja je odigrala važnu ulogu u promicanju ženskih prava u SAD-u.

    Žene u Hrvatskoj ostvarile su pravo glasa na lokalnim izborima 28. siječnja 1881. godine, međutim izgubile su ga  izmjenama zakona 1895. godine. Godine 1901. učiteljice predvođene Marijom Jambrišak i Jagodom Truhelkom osnivaju prvi ženski list u Hrvatskoj Domaće ognjište u kojem se zauzimaju za obrazovanje žena, čime su utrle put domaćem sufražetskom pokretu. O pravima žena pišu novine Obzor koje uređuju Zofka Kveder i Marija Jurić Zagorka, koja je u Zagrebu organizirala prvi ženski prosvjed 1903. godine. Konačno, 11. kolovoza 1945. godine žene su  ostvarile pravo glasa u Jugoslaviji. Uvođenjem socijalističkog sustava, ženama su pružene nove mogućnosti za obrazovanje, zapošljavanje i političko sudjelovanje, a država je nalagala provođenje politika koje su promicale rodnu ravnopravnost. 

    Ekonomsko-društveni kontekst uvjetuje položaj žena u zajednicama. Tijekom ekonomskih kriza koje nerijetko prate ratovi i moralne društvene krize insistira se na vraćanju tradicijskim vrijednostima, što je neposredan napad na do tada dosegnutu razinu prava žena, jer ih vraća na primarne uloge majki i domaćica, odnosno u podčinjeni položaj u odnosu na muškarce. 

    U članku 3. Ustava Republike Hrvatske spominje se ravnopravnost spolova kao jedna od najvećih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Godine 2003. ustanovljen je U Hrvatskoj Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, godinu dana kasnije i Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH. Današnji Zakon o ravnopravnosti spolova donesen je 2008. godine, a 2019. godine Zakon o suzbijanju diskriminacije . Iz ovih podataka bi se moglo zaključiti da su žene u Hrvatskoj na dobrom putu da dostignu punu ravnopravnost, ali to je daleko od stvarnosti. Zakoni štite jedino ako se provode i ako se prekršiteljima odredi pravedna kazna.

    Međunarodni instrumenti za zaštitu ženskih ljudskih prava

    Međunarodni instrumenti za zaštitu ženskih ljudskih prava igrali su krajem prošlog i početkom ovog stoljeća ključnu ulogu u promicanju i zaštiti prava žena na globalnoj razini. Neki od najvažnijih međunarodnih instrumenata uključuju:

    Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW - Convention on the Elimination of all Forms of Discrimination Against Women) - Usvojena 1979. godine, CEDAW je prvi međunarodni ugovor koji je posvećen isključivo promicanju i zaštiti prava žena. Obvezuje države potpisnice na poduzimanje mjera za iskorjenjivanje diskriminacije žena u svim područjima života, uključujući političko sudjelovanje, obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje, brak i obitelj. CEDAW je postao jedan od najvažnijih međunarodnih instrumenata za promicanje i zaštitu ženskih ljudskih prava.

    Pekinška deklaracija i Platforma za djelovanje - Usvojena na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama u Pekingu 1995. godine, ova platforma pruža okvir za postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena konkretnim djelovanjem u različitim područjima kao što su obrazovanje, zdravlje, sudjelovanje u politici, ekonomsko osnaživanje i sprječavanje nasilja nad ženama.

    Konvencija o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom - Ova Konvencija, usvojena 2000. godine, usmjerena je na borbu protiv trgovanja ljudima, s posebnim naglaskom na žene i djecu žrtve trgovanja. Konvencija pruža okvir za zaštitu i podršku ženama i djeci koji su podložni trgovanju i promicanje njihovih ljudskih prava.

    Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena u ruralnim područjima - Usvojena 2011. godine, ova Konvencija je usmjerena na promicanje i zaštitu prava žena u ruralnim područjima, uključujući pravo na zemlju, pristup resursima, obrazovanje, zdravlje i sudjelovanje u odlučivanju.

    Pored navedenih međunarodnih instrumenata, postoje i regionalne konvencije i zakoni. Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbul Convention) prvi je pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Konvencija pruža nov i detaljan međunarodnopravni okvir za djelotvornije iskorjenjivanje obiteljskoga nasilja i nasilja nad ženama.

    U izradi Konvencije sudjelovali su i stručnjaci/kinje iz Hrvatske, stupila je na snagu 1. kolovoza 2014., nakon što ju je ratificiralo deset država članica Vijeća Europe. Hrvatska je potpisala Istanbulsku konvenciju 22. siječnja 2013. godine, a Hrvatski sabor ratificirao ju je 13. travnja 2018.

     

  • Specifična područja ženskih ljudskih prava

    Specifična područja ženskih ljudskih prava uključuju niz prava koja su međusobno povezana i ovisna: ako je jedno pravo ograničeno ili uskraćeno, to će imati posljedice na sva ostala prava. Npr. ako žena nema pravo odlučivati o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju, to će imati utjecaj i na ostvarivanje prava na zaštitu od nasilja, prava na socijalnu i ekonomsku neovisnost i obrnuto. Kršenje svakog pojedinog prava vodi kršenju drugih i nerijetko čine neprekinuti krug nasilja prema ženama.

    Zašto ženska ljudska prava?

    Premda su ljudska prava univerzalna ipak se žene, koje čine više od polovice svjetskog stanovništva, suočavaju s diskriminacijom zbog svoga spola/roda. Imaju manje prilika za uključivanje na tržište rada, manje prilike za sudjelovanje u politici, uskraćen im je ili otežan pristup obrazovanju, njihovo je zdravlje više izloženo rizicima, njihova je sigurnost nerijetko bitno narušena jer se suočavaju sa zlostavljanjem i nasiljem. Društvene norme koje umanjuju vrijednost žena proizlaze iz naše civilizacije koji favorizira muškarce. 

    Nejednaka raspodjela resursa marginalizira žene, oduzima im samostalnost, neovisnost i dostojanstvo. Diskriminatorni pravni propisi doprinose nepravednom postupanju prema ženama u slučajevima nasljeđivanja, razvoda, državljanstva. 

    Ženska ljudska prava najviše ugrožava spolno uvjetovano nasilje. Jedna od tri žene diljem svijeta doživljava fizičko ili seksualno nasilje, uglavnom od svojih partnera. Nasilje prema ženama i djevojkama kršenje je ljudskih prava, s trenutačnim i dugoročnim fizičkim, seksualnim i mentalnim posljedicama koje mogu biti razarajuće, uključujući smrt.  Nasilje negativno utječe na opće blagostanje žena, sprječava ih da potpuno sudjeluju u društvu i žive sva ljudska prava.

    Pravo žene da živi bez nasilja poduprto je međunarodnim sporazumima poput UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena iz 1981. (CEDAW) i UN-ove Deklaracije o ukidanju nasilja nad ženama iz 1993. godine.

    Činjenice:

    • Iako je 155 zemalja donijelo zakone o sprječavanju nasilja u obitelji, a 140 ima zakonodavstvo o seksualnom uznemiravanju na radnom mjestu, provedba zakona je problematična, jer nasilje prema ženama ne opada. Nedovoljno se čini kako bi se spriječilo nasilje, a kada se dogodi, često ostaje nekažnjeno.
    • Svakih 11 minuta ubiju jednu žena ili djevojka u svijetu 
    • Prema procjenama UNICEF-a, diljem svijeta izvan škole je 129 milijuna djevojčica: 32 milijuna djevojčica osnovnoškolske dobi i 97 milijuna djevojčica srednjoškolske dobi.
    • Prema WHO-u u 30 zemalja Afrike, Bliskog istoka i Azije živi više od 200 milijuna djevojčica i žena koje su bile podvrgnute genitalnom sakaćenju (FGM - Female genital mutilation). FGM-u se najčešće podvrgavaju djevojčice do 15 godina. Genitalno sakaćenje je kršenje ljudskih prava djevojčica i žena. Troškovi liječenja zdravstvenih komplikacija uzrokovanih FGM-om procjenjuju se na 1,4 milijarde američkih dolara godišnje.
    • Globalno, prema UN Women izvještaju iz 2023. godine u 22 države žene čine manje od 10 posto parlamentarki u oba doma. 
    • U područjima ratnih sukoba žene trpe silovanje koje muškarci suprotstavljenih strana koriste kao oružje. 
    • Zbog svega rečenog rodna ravnopravnost spolova nije samo temeljno ljudsko pravo, već i nužna osnova za miran, prosperitetan i održiv svijet. Omogućavanje ženama i djevojkama jednakopravan pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi, dostojanstvenom radu te sudjelovanje u tijelima političkog i ekonomskog odlučivanja stvara korist pojedinim društvima i čovječanstvu u cjelini, jer u razvoj uključuje veći dio svjetskog stanovništva.
    Pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu i reproduktivno zdravlje

    Ovo pravo ženama osporavaju, uskraćuju ili ograničavaju  izravno ili neizravno kroz čitavu povijest do današnjih dana. Odluke vezane za zdravlje žena često su donosili i donose muški članovi obitelji. Reproduktivna prava su ključna za ostvarenje napretka u brizi o zdravlju žena. Ona mogu uključivati pravo na odlučivanje o majčinstvu, pravo na legalan ili siguran pobačaj, pravo na pristup kvalitetnoj reproduktivnoj zdravstvenoj skrbi, slobodu od genitalnog sakaćenja, prisilnog pobačaja i sterilizacije te pravo na obrazovanje žena kako bi donosile reproduktivne odluke bez prisile, diskriminacije i nasilja. 

    Uskraćivanje prava na odlučivanje o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju danas je, uz nasilje prema ženama, najočitiji oblik diskriminacije i zadiranja u osobno dostojanstvo žene, a događa se u navodno demokratskim društvima. 

    U Izvještaju Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova u RH za 2021. godinu  istaknuti su brojni problemi i prepreke u ostvarivanju prava na odlučivanje o vlastitom tijelu i reproduktivnom zdravlju na razini zdravstvene skrbi za trudnice, rodilje i babinjače; dostupnosti i kvalitete ginekološke skrbi, dostupnosti prekida trudnoće i poreza na menstrualne potrepštine. (Za primjere konkretnih slučajeva vidi stranice 189.-195. istog dokumenta)

    Pravo na slobodu od nasilja i zlostavljanja

    U Deklaraciji UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama navodi se da je "nasilje nad ženama manifestacija povijesno nejednakih odnosa moći između muškaraca i žena" i da je "nasilje nad ženama jedan od ključnih društvenih mehanizama kojima se žene prisiljavaju u podređen položaj u usporedbi s muškarcima." 

    Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija) tumači nasilje nad ženama kao oblik kršenja ljudskih prava i diskriminacije žena i uključuje svo rodno uvjetovano nasilje koje rezultira potencijalnom štetom ili patnjom žena, uključujući prijetnje, prisile ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu. Nasilje nad ženama mogu počiniti pojedinci, skupine ili država. Može se dogoditi privatno ili javno. Nasilje nad ženama može biti seksualno, fizičko, psihičko ili socioekonomsko. Neki oblici nasilja nad ženama imaju dugu kulturnu tradiciju: ubojstva iz časti, nasilje zbog miraza, genitalno sakaćenje žena. Nasilje nad ženama i dalje predstavlja veliki društveni problem na globalnoj razini. 

    U Hrvatskoj postoji pravni okvir za pružanje pomoći žrtvama nasilja (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji), kao i organizacije koje pružaju pomoć i podršku ženama žrtvama: sigurne kuće, pravna i psihološka podrška i sl. Neke od udruga koje se bave podrškom i pomažu žrtvama su: Autonomna kuća, Sigurna kuća Istra, Karlovac, Vukovar, Ženska soba, CESI, BaBe i dr. To još nije utjecalo na smanjenje nasilja prema ženama, pa je Vlada RH predložila uvrštavanje femicida u Kazneni zakon RH kao posebnog oblika kaznenog djela. (Za više vidi http://www.sigurnomjesto.hr/informacije/tko-sto-radi/ )

    Pravo na ekonomsku sigurnost i financijsku neovisnost

    Pravo na ekonomsku sigurnost i financijsku neovisnost podrazumijeva prava na obrazovanje, zapošljavanje, imovinu i sl. Istraživanja pokazuju da su žene bez pristupa obrazovanju i zapošljavanju izložene većem riziku od siromaštva, ali i od nasilja. (Autonomna ženska kuća Zagreb 2003. je provela istraživanje o nasilju nad ženama u Republici Hrvatskoj i ono je, među ostalim, pokazalo da čak 28 % ispitanica nije imalo vlastitu zaradu, a više od pola njih je imalo prosječan mjesečni prihod manji od 4.500 kn.)

    Unatoč načelu o jednakim plaćama muškarcima i ženama za jednak rad, koje postoji u europskim ugovorima još od 1957. godine, žene u Europi još su potplaćene u odnosu na muškarce. Žene često preuzimaju poslove skrbi i njege koji su manje plaćeni od stereotipno „muških poslova“. U  mnogim dijelovima svijeta, što vrijedi i za zemlje nastale raspadom Jugoslavije, žene se odriču prava na mirovinu u korist muških članova obitelji, što dodatno produbljuje jaz. 

  • Diskriminacija i nejednakost

    Unatoč postignutim rezultatima u zaštiti ženskih ljudskih prava, još postoje problemi i nejednakosti s kojima se žene suočavaju u svijetu. To su, prije svega nasilje prema ženama, rodna diskriminacija, otežan ili onemogućen pristup obrazovanju i zapošljavanju te nepostojanje političke i ekonomske ravnopravnosti. Zato je rad na promicanju rodne ravnopravnosti, osnaživanju žena i ostvarivanju punih prava žena kao temeljnog i nedjeljivog dijela ljudskih prava iznimno važno. 

    Zalaganje za ženska ljudska prava zahtijeva angažman svih društvenih aktera. Za daljnji napredak i ostvarivanje ravnopravnosti važno je sudjelovanje u politici  i razumijevanje da bez ravnopravnosti spolova nema stvarne demokracije, niti ekonomskog napretka jer polovica radno sposobnog stanovništva nema potpun i ravnopravan pristup tržištu rada i profesionalnom napredovanju. 

    Oblici diskriminacije s kojima se žene suočavaju

    Diskriminacija žena se javlja u svim područjima života. Prema definiciji Europskog instituta za ravnopravnost spolova, diskriminacija žena je svako razlikovanje, ograničavanje ili isključivanje na temelju (ženskog) spola i roda radi onemogućavanja priznavanja ili uživanja prava i sloboda na svim područjima života. 

    Razlikujemo nekoliko kategorija diskriminacije: izravna i neizravna; primarna i sekundarna; de iure (diskriminacija koja proizlazi iz zakona) i de facto (diskriminacija koja proizlazi iz prakse). Stručna literatura prepoznaje nekoliko najčešćih oblika diskriminacije s kojima se žene suočavaju:

    Diskriminacija na temelju spola ili roda (spolna, rodna ili spolno i rodno uvjetovana diskriminacija): To je osnovni oblik diskriminacije koji se temelji na pretpostavci da je jedan spol tj. rod inferioran drugom iz čega proizlaze tvrdnje o ženskim i muškim poslovima, ulogama itd.  Ovaj oblik diskriminacije poznat je kao seksizam, a  može se manifestirati u obliku nejednakosti u pristupu obrazovanju, zapošljavanju, plaćama, političkom sudjelovanju i drugim područjima. Seksizam je posljedica povijesno nejednakih odnosa moći između žena i muškaraca, što dovodi do diskriminacije i sprječava puno napredovanje žena u društvu. Široko je rasprostranjen u svim sektorima i svim društvima. 

    “Seksizam je: Bilo koji čin, gesta, vizualni prikaz, izgovorene ili pisane riječi, praksa ili ponašanje temeljeno na ideji da je osoba ili skupina osoba podređena zbog svog spola, koje se javlja u javnoj ili privatnoj sferi, bilo na mreži ili van nje (online ili offline), sa svrhom ili učinkom

    • kršenja urođenog dostojanstva ili prava osobe ili skupine osoba ili 
    • rezultata u obliku tjelesne, seksualne, psihološke ili društveno-ekonomske štete ili patnje osobe ili skupine osoba ili 
    • stvaranja zastrašujućeg, neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja ili
    • stvaranja prepreke autonomiji i potpunom ostvarenju ljudskih prava osobe ili skupine osoba ili
    • očuvanja i jačanja rodnih stereotipa.” 

    Razlika u plaćama po spolu (tzv. Gender Pay Gap): Odnosi se na razliku u plaćama između žena i muškaraca koji obavljaju isti ili sličan posao. Iako je u mnogim zemljama zakonom zabranjeno plaćanje različite plaće na temelju spola, razlika u plaćama žena i muškaraca i dalje je prisutna i predstavlja oblik diskriminacije. Žene također najčešće obavljaju poslove brige i njege djece kao i za bolesne i nemoćne članove obitelji te druge poslove iz domene nevidljivog ženskog rada. U EU-i u 2021. godini najveća odstupanja u plaćama zabilježena su u Estoniji (20,5%), Austriji (18,8%), Njemačkoj (17.6%), Mađarskoj (17,3%) i Slovačkoj (16,6%). Eurostat podaci za studeni 2023. godinu kažu da su žene u EU zaradile 12. 7% manju plaću po satu od muškaraca. U Hrvatskoj, 11, 1,% manju, Državni zavod za statistiku RH kaže da žene prosječno godišnje zarade neto 1032 EUR manje od muškaraca.

    Luksemburg je uspješno otklonio razliku u plaćama između muškaraca i žena, dok su ostale zemlje s manjim razlikama u plaćama: Rumunjska (3,6%), Slovenija (3,8%), Poljska (4,5%) i Italija  i Belgija (5%). Statistike svih država EU. 

    Žene globalno teže pronalaze posao, imaju manju plaću za jednak posao kao muškarci, otežano im je ili onemogućeno profesionalno napredovanje. Diskriminacija na temelju spola, stereotipi o rodnim ulogama i nedostatak politika koje podržavaju rodnu ravnopravnost predstavljaju prepreke za žene u svijetu rada. Ograničeni pristup vodećim pozicijama i neravnoteža između poslovnog i obiteljskog života žena i muškaraca produbljuju rodne nejednakosti.

    Stakleni strop (Glass ceiling) je primjer diskriminacije žena u poslovnom svijetu - unatoč obrazovanju i profesionalnim sposobnostima žene mogu napredovati u poslu samo do određene razine u hijerarhiji. Ova vrsta diskriminacije jedna je od najčešćih u suvremenom svijetu i pokazuje da je ravnopravnost žena još daleko od ostvarenja. 

    Seksualno uznemiravanje je neželjeno seksualno ponašanje koje stvara neprijateljsko ili ponižavajuće okruženje za žene. To može uključivati verbalno uznemiravanje, seksualne prijedloge ili zahtjeve, fizički dodir ili napade. Ovaj oblik diskriminacije negativno utječe na sigurnost i dobrobit žena i može imati drastične posljedice. Prema statistikama EU svaka druga žena u EU doživjela je seksualno uznemiravanje.  

    U Hrvatskoj je 2023. godine procijenjeno da svakih 15 minuta jedna žena doživi nasilje, a broj slučajeva koji završavaju femicidom i dalje je vrlo visok. Domaća istraživanja pokazuju kako je čak 90% studentica doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja, dok je istraživanje European Union Agency for Fundamental Rights (FRA) provedeno na više od 40.000 žena u Europi pokazalo da ih je 41% doživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja.

    Nasilje u obitelji i partnersko nasilje uključuje fizičko, emocionalno, ekonomsko i(li) seksualno zlostavljanje koje se događa unutar obitelji ili partnerskih odnosa. Ovaj oblik nasilja posebno pogađa žene i ima dugoročne negativne posljedice na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Iz europskih dokumenata saznajemo: “Nasilje nad ženama, djevojkama i djevojčicama jedan je od najsustavnijih i najčešćih oblika kršenja ljudskih prava na svijetu. [...] Svaka treća žena pretrpjela je fizičko ili seksualno nasilje, pri čemu su počinitelji uglavnom bili njihovi intimni partneri.” 

    Emocionalno i ekonomsko nasilje nisu jasno regulirani u većini zemalja, a poseban je problem što su u redovnim postupcima teško dokazivi pa ih žene najčešće niti ne prijavljuju, što je pogubno za ostvarenje ženskih ljudskih prava, postizanje ravnopravnosti i ostvarenje pravednog društva.

    U posljednjih 20 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 400 žena - treći smo u Europi po broju ubojstava žena. Početkom 2024. Vlada je predložila izmjenu zakona kako bi femicid bio procesuiran kao posebno kazneno djelo. Femicid je ubojstvo žene ili djevojčice zbog njihova spola - spolno/rodno uvjetovano ubojstvo. 

    Diskriminacija na temelju majčinstva 
    Žene i djevojke suočavaju se i s diskriminacijom na temelju trudnoće, majčinstva i obiteljskih obaveza. Odbijanje zapošljavanja ili napredovanja, nemogućnost ili otežana mogućnost korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta, nepostojanje mogućnosti prilagodbe radnog vremena i drugih oblika podrške konkretne su manifestacije ovog oblika diskriminacije. U slučaju da ostanu trudne dok se školuju, djevojke imaju eksplicitnu zaštitu samo u 31% država u svijetu. 

    Diskriminacija na temelju izgleda: Žene su često izložene pritisku da zadovolje idealizirane standarde ljepote koje nameće društvo. Ovo može rezultirati narušavanjem samopouzdanja žena i ograničavanjem njihovih mogućnosti u profesionalnom i društvenom kontekstu. 

    Ograničen pristup obrazovanju i profesionalnim mogućnostima: Ženama je često ograničen pristup obrazovanju, posebno u ruralnim područjima i zemljama u razvoju. To negativno utječe na njihove profesionalne mogućnosti i financijsku neovisnost. Prema podacima UNESCO-a samo 57% država u svijetu garantira pravo na obrazovanje bez diskriminacije na temelju spola/roda. EU pa tako i Hrvatska jamče pristup obrazovanju neovisno o spolu, ali istraživanja ukazuju da je manje žena nego muškaraca na rukovodećim položajima u tvrtkama i ustanovama. 

    U području zdravstvene skrbi mnogim ženama otežan je pristup ili potpuno onemogućena osnovna zdravstvena zaštita, seksualno obrazovanje, kontracepcija. Istraživanja pokazuju da žene često nemaju primjerenu zdravstvenu zaštitu i manje su informirane o svojim reproduktivnim pravima i zdravlju. To može dovesti do povećanog rizika od komplikacija tijekom trudnoće, nasilja u obitelji i seksualno prenosivih bolesti. Kao na mnogim područjima, tako i na području zdravlja, žene su najčešće diskriminirane u tradicionalnim patrijarhalnim i nerijetko siromašnim društvima, ali ne samo u njima. 

    I u Hrvatskoj se žene susreću s nizom problema – nemaju ginekologa, nepostojanje zdravstvenih usluga u teško dostupnim područjima, nepostojanja mobilnih ginekoloških timova. 

    Politička praticipacija

    U području politike žene nisu dovoljno zastupljene, što znači da ne sudjeluju ravnopravno u donošenju odluka. Istraživanja pokazuju da žene često nailaze na predrasude, stereotipe i društvene norme koji otežavaju njihov ulazak u politiku. Posljedica je smanjenje utjecaja žena na oblikovanje politika koje se tiču njihovih prava i interesa, a stereotipi i nedostatak rodno osviještenih politika često sprječavaju žene da u potpunosti sudjeluju u političkom procesu.

    U izbornom zakonu u Hrvatskoj postoji obaveza uključivanja podjednakog broja žena i muškaraca na izborne liste - unatoč tome na posljednjim izborima za Sabor od 151 zastupnika izabrano je samo 35 žena. U međuvremenu se njihov broj povećao na 51, jer su muški kolege preuzeli funkcije u izvršnoj vlasti, ali to je i dalje tek jedna trećina. Među pet potpredsjednika Sabora nema žena, a od 16 predsjednika Klubova samo su 4 žene. Sedam parlamentarnih stranaka nema niti jednu zastupnicu, sedam ih ima jednako žena i muškaraca ili više žena nego muškaraca. Na lokalnim razinama podaci su još lošiji. Prema istraživanju portala gradonačelnik.hr u Hrvatskoj imamo 111 gradonačelnika i samo 17 gradonačelnica. 

    Vijeće europskih općina i regija prije dvije godine je provelo istraživanje kojim su analizirali zastupljenost žena u 41 europskoj državi – od lokalnih vijeća do Europskog parlamenta. Istraživanje je pokazalo da žene čine tek trećinu ukupnog broja zaposlenih, te da obavljaju gradonačelničku dužnost u tek 15 posto europskih gradova. Žene su na čelu osam od 41 europske prijestolnice. 

    Nejednakost žena u obrazovanju, zapošljavanju, zdravstvenoj skrbi i političkom sudjelovanju može se smanjiti osiguravanjem jednakog pristupa obrazovanju za djevojčice, promicanjem rodne ravnoteže u zapošljavanju, osiguravanjem pristupa osnovnoj zdravstvenoj skrbi za žene i aktivnim poticanjem sudjelovanja žena u politici. To je moguće učiniti jedino zakonima koji se provode i kontinuiranom promicanju rodne ravnopravnosti i educiranjem mladih.

    Predrasude i stereotipi

    Predrasuda je stav o stvarima, pojavama ili ljudima koji se sastoji od emocionalne, kognitivne i ponašajne komponente. Najčešće označava negativan ili neprijateljski stav prema pripadnicima neke grupe isključivo na temelju pripadnosti pojedinca grupi, a popraćen je negativnim emocijama. 
    Stereotipi su generalizacije o grupi ljudi i čine kognitivnu komponentu stava. Svi ih imamo i vrlo su otporni na promjene.  
    “Rodni stereotipi su unaprijed stvoreni društveni i kulturni obrasci ili ideje kojima se ženama i muškarcima pripisuju karakteristike i uloge koje određuju i ograničavaju njihov spol.” 

    Stereotipi i predrasude mogu dovesti do diskriminacije: svi pojedinci se  tretiraju negativno na temelju pripadnosti određenoj grupi, bez obzira posjeduju li određenu osobinu koju pripisujemo cijeloj grupi. 
    Proučavanje ovih fenomena je važno za razumijevanje i borbu protiv diskriminacije jer bitno utječu na oblikovanje naših svjetonazora. Važno je znati kako i zašto nastaju predrasude i stereotipi te kako se odražavaju na ponašanje i diskriminaciju, odnosno kako se koriste kao sredstvo potlačivanja pojedinih grupa ljudi. 

  • Aktivizam i promicanje ženskih ljudskih prava

    Zalaganje za ženska ljudska prava zahtijeva angažman svih društvenih aktera. Za daljnji napredak i ostvarivanje ravnopravnosti važno je sudjelovanje u politici  i razumijevanje da bez ravnopravnosti spolova nema stvarne demokracije, niti ekonomskog napretka jer polovica radno sposobnog stanovništva nema potpun i ravnopravan pristup tržištu rada i profesionalnom napredovanju. 

    Iako početak feminističkog pokreta smještamo u 19. stoljeće, možemo reći da je povijest ženskih ljudskih prava ujedno i povijest otpora patrijarhatu, budući da u svim društvenim epohama nalazimo fragmente borbe za ostvarenjem određenih prava i uspostavom ravnopravnosti.

    Feminizam je pokret kojem je cilj izjednačavanje prava žena s pravima muškaraca, a javio se u 19. stoljeću u Europi i SAD-u. Uvodi razlikovanje spola, kao biološke odrednice žena i muškaraca, od roda koji predstavlja društvene uloge koje se tradicionalno pripisuju ženama, odnosno muškarcima. Upravo su rodne uloge koje se pripisuju ženama (npr. domaćice) odnosno muškarcima (npr. mehaničari) uzrok društvene neravnopravnosti i rodno uvjetovane diskriminacije. 

    U popularnoj kulturi se često ova dva pojma koriste kao sinonimi (rod i spol), što nije samo pogrešno nego i štetno, jer su značajke rodnih uloga društveno uvjetovani konstrukt.   

    Feminizam je utjecao na mnoge promjene u društvu: na pravo glasa za žene, na pravo na obrazovanje i zapošljavanje žena, na pravo žena na rastavu braka, na reproduktivna prava i na zdravlje žena. 

    U smislu strukture  samog pokreta, feminizam se ponekad shvaća po modelu koji podrazumijeva četiri vala dok neke feministkinje modeliranje ovog pokreta prema "valovima" u potpunosti odbacuju.  Međutim, najučestaliji pristup feminizmu onaj je koji podrazumijeva tri vala pa je iz tog  razloga povijesnom razvoju ovog pokreta najpraktičnije pristupiti na taj način: 

    Prvi val feminizma obuhvaća period između 1800. i 1920. i fokusiran je na sudjelovanje žena u javnom prostoru. U ovom su se razdoblju feministkinje zalagale za ravnopravnost žena po pitanju glasanja, zaposlenja, nasljeđivanja imovine i obrazovanja.  

    Drugi val feminizma obuhvaća period između 1960. i 1980 a proizlazi iz poslijeratne situacije u svijetu. Period nakon dva rata označen je težnjom da se muškarci i žene povrate svojim tradicionalnim i društveno zadanim ulogama u društvu, a sve u svrhu obnove nacija. Drugi se val feminizma javlja kao odgovor na to regresivno shvaćanje muških i ženskih uloga u društvu.

    Treći val feminizma traje od 1990. do danas. Javlja se kao odgovor na 'neuspjehe' prethodne generacije feministkinja i teži interdisciplinarnosti.  

    Aktivizam u Hrvatskoj

    Feministička borba u Hrvatskoj ima bogatu povijest u različitim društvenim i političkim uvjetima. Početci feminističkog pokreta u Hrvatskoj sežu u 19. stoljeće kada su žene, poput Marije Jurić Zagorke, prve javno zagovarale prava žena, prvenstveno pravo na obrazovanje. I U vrijeme Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Jugoslavije feministkinje su se borile za pravo glasa i unapređenje obrazovanja žena.

    Nakon Drugog svjetskog rata, socijalistička Jugoslavija donijela je određene promjene u pravima žena, uključujući pravo glasa, pravo na rad i obrazovanje. Međutim, feministički pokret nastavio je borbu za rodnu ravnopravnost i emancipaciju žena tijekom 20. stoljeća, posebno u Domovinskom ratu i nakon osamostaljenja Hrvatske.

    Od 1990-ih godina, hrvatski feministički pokret jača kroz različite organizacije, kampanje i javne akcije. Fokus se proširuje na pitanja reproduktivnih prava, rodno osviještenog odgoja, jednakih mogućnosti na tržištu rada i borbe protiv nasilja nad ženama. Unatoč značajnim rezultatima, pred feminističkim pokretom je borba protiv tradicionalnih rodnih normi i strukturalne diskriminacije. Aktivnu ulogu u borbi za pravdu i ravnopravnost žena u Hrvatskoj imaju feminističke organizacije među kojima se ističu udruge kolektiv fAktiv, PaRiter, Ženska soba, Ženski studiji, B.a.B.e., Autonomne ženske kuće u Zagrebu, SOS telefon - Grad Rijeka (udruga za pomoć žrtvama nasilja), Centar za građanske inicijative Poreč itd. 

    Noćni marš - Skorašnji primjeri aktivizma uključuju  poput Noćnog marša, prosvjeda koju organizira feministički kolektiv fAktiv u povodu obilježavanja 8. marta, Međunarodnog dana žena. Prvi noćni marš održan je 2016. godine. Od 2018. godine Noćne marševe organiziraju i u drugim hrvatskim gradovima. 

    Prvo izdanje Festivala menstruacije u organizaciji udruge PaRiter 2023.godine najavilo je trajno javno tematiziranje onoga o čemu se javno ne govori mnogo. (Za više informacija vidi https://pariter.hr/category/publikacije/ ) 
    Rodna ravnopravnost u Norveškoj - primjer dobre prakse

    Norveška slovi kao jedna od rodno najravnopravnijih zemalja na svijetu. Kako Norveška pristupa rodnoj ravnopravnosti?

    Norveški zakon o rodnoj ravnopravnosti iz 2002. godine promovira ravnopravnost i cilja smanjiti diskriminaciju. Zakon tretira mnoge oblike diskriminacije s kojima se suvremeno društvo suočava: diskriminaciju na temelju spola, trudnoće, plaćenog dopusta u vezi s porodom ili posvajanjem, odgovornosti za skrb, etničko podrijetlo, vjeru, vjerovanja, invalidnost, seksualnu orijentaciju, rodni identitet, rod, dob i druge značajne karakteristike osobe. Cilj mu je obuhvatiti sva područja života, ali fokus je na radnom okruženju. Od poslodavaca zahtjeva poduzimanje koraka u promoviranju rodne ravnopravnost kao i poduzimanje propisanih mjera u slučaju diskriminacije. Norveški poslodavci moraju slijediti stroge smjernice kako bi izbjegli diskriminaciju kada oglašavaju slobodna radna mjesta. 

    Od 2006.godine Norveška ima pravobraniteljicu za rodnu ravnopravnost. Godine 2018. uveden je Zakon o ravnopravnosti i protiv diskriminacije koji je zamijenio četiri prethodna zakona.   

    Norveškoj je druga zemlja na ljestvici indeksa rodne jednakosti. Indeks mjeri ekonomsku participaciju i mogućnosti, dostupnost obrazovanja, zdravstvene skrbi, političku moć i niz drugih parametara. Prvo mjesto na ljestvici pripada Islandu, dok Finska i Švedska zauzimaju treće i četvrto mjesto. Iako nijedna zemlja nije savršena, nordijska regija predstavlja najbolje prakse u smanjivanju rodne neravnoteže. Najnovija publikacija Statistics Norway izvještava da radno sposobne žene (od 20 do 66 godina) 2021. godine drže 37,6% viših i vodećih pozicija na radnom mjestu. 

    U prosjeku žene u Norveškoj zarađuju 89 NOK za svakih 100 NOK koje zarade muškarci. 
    To je 14,3% manje od muškaraca, prema statistikama Vijeća Europe. Ovaj podatak ukazuju da i u Norveškoj ima prostora za napredak, barem kad su u pitanju razlike u plaćama prema spolu. Jedino je Luxemburg je prema ovim statistikama “zatvorio” jaz u plaćama 2020. godine, dok u nama susjednoj Sloveniji on iznosi samo 3,8%.

    Uloga mladih u promicanju ravnopravnosti spolova

    Mladi koji svojim stavovima i ponašanjem promiču ravnopravnost spolova imaju važnu društvenu ulogu u ostvarivanju ženskih ljudskih prava. Što mladi mogu učiniti? 

    Mogu se obrazovati i znanje prenositi drugima, ukazivati na važnost ravnopravnosti spolova za cjelokupno društvo kroz istraživanje, samostalno učenje, sudjelovanje u radionicama na temu ravnopravnosti, diskriminacije itd. Koristeći društvene mreže mogu svoje znanje prenijeti drugima. Mogu ukazivati na predrasude i stereotipe i suprotstaviti im se uživo i online. Progovaranjem o neravnopravnosti, predrasudama i sterotipima s kojima se susreću u vlastitom životu mogu skrenuti pažnju na postojeće stanje i utjecati na promjenu. 

    Mladi mogu aktivno djelovati u svojoj zajednici dajući podršku svojim vršnjacima/kinjama u nepovoljnom položaju i žrtvama diskriminacije, mogu volontirati u neprofitnim organizacijama koje se bave pitanjima rodne (ne)ravnopravnosti i ženskim ljudskim pravima, mogu se udruživati i pokretati inicijative ili udruge koje će aktivno raditi na ostvarenju ravnopravnosti ili educirati druge mlade.

    Mladi koji su svjesni koliko je ravnopravnost spolova važna u stvaranju pravednog društva i stvarne demokracije trebali bi svoje znanje koristiti u svakodnevnom životu, u vlastitoj zajednici gdje nailaze na kršenje rodne ravnopravnosti i stereotipe.

  • Kako se uključiti i podržati ženska ljudska prava u svojoj zajednici

    Postizanju ravnopravnosti i ostvarenju ženskih ljudskih svaka osoba može pridonijeti na više načina. Osim kroz vlastitu edukaciju, rad na sebi i razbijanju vlastitih predrasuda i stereotipa, možete sudjelovati u događajima koje organiziraju nevladine i vladine organizacije, pokrenuti vlastite inicijative. Pojedinci mogu puno učiniti za postizanje ravnopravnosti aktivnim djelovanjem u vlastitoj okolini - prekinuti negativne komentare na društvenim mrežama, naglas imenovati diskriminaciju ili seksizam, otići na prosvjed, zauzeti se za osobu u nepovoljnom položaju samo su neke od opcija. Svaki oblik aktivizma je iskorak prema ravnopravnosti.

    U Hrvatskoj postoje brojne organizacije koje se bave zagovaranjem i promoviranjem ženskih ljudskih prava i ostvarivanjem rodne ravnopravnosti u koje se mladi mogu uključiti ili podržati njihove akcije i aktivnosti:

    Autonomna ženska kuća Zagreb – žene protiv nasilja nad ženama (AŽKZ) je organizacija civilnog društva čiji se rad temelji na feminističkim principima ženske podrške, solidarnosti i međusobne suradnje. Osnovana je u prosincu 1990. godine kao prvo sklonište za žene koje su preživjele muško nasilje na području tadašnje Istočne Europe. U okviru udruge djeluju sklonište i žensko savjetovalište.

    Ženska mreža Hrvatske -  savez ženskih udruga osnovan radi zalaganja sudjelovanja žena u politici i političkom odlučivanju, ostvarenja prava na školovanje, rad, zaradu i punu zaposlenost, socijalnu sigurnost, zaustavljanje nasilja nad ženama te politiku ravnopravnosti i tolerancije.

    Centar za građanske inicijative Poreč - od 1992. godine štiti i promovira ljudska prava i aktivno građanstvo, javno zagovara i lobira, osvještava i educira, pruža potporu u radu i razvoju organizacija civilnog društva. Radi na zaštiti i promociji ženskih i LGBT prava. Što je seksizam i kako ga prepoznati saznaj na web stranici  seksizam.hr, ili na društvenim mrežama Seksizam naš svagdašnji. CGI pruža i besplatnu primarnu pravnu pomoć, kao i podršku žrtvama i svjedocima/kinjama kaznenih djela.  

    Udruga B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipiran.) je feministička organizacija civilnog društva osnovana 1994. godine s ciljem promicanja ženskih ljudskih prava i osiguravanja jednakih mogućnosti za sve građane/ke u svim područjima društvenog života u Republici Hrvatskoj. Pružaju podršku i savjetovanje žrtvama nasilja, koordiniraju rad Sigurne kuće Vukovarsko-srijemske županije i provode različite projekte usmjerene ravnopravnosti spolova.

    Centar za ženske studije, Zagreb – prvi žensko-studijski obrazovni centar u Hrvatskoj osnovan 1995. Kao udruga, posvećena je feminizmu i promicanju ženske kulture i rodne jednakosti. 

    FAKTIV - feministički kolektiv čije područje djelovanja obuhvaća borbu za radnička i socijalna prava žena, zagovaranje reproduktivnih i seksualnih prava te za ukidanje rodno uvjetovanog nasilja prema ženama. Organiziraju Noćni marš u Zagrebu od 2016.

    Platforma za reproduktivnu pravdu - osnovana je 2017. godine na inicijativu feminističkog kolektiva fAktiv i Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter. Cilj Platforme je okupiti saveznice/ke u borbi za očuvanje stečenih reproduktivnih prava, ali i podizanje razine reproduktivnih i socijalnih prava. Platforma okuplja organizacije koje se bave pravima žena, ljudskim pravima, zagovaranjem sekularnosti, LGBTIQ pravima te pojedinke/ce iz akademske i umjetničke sfere, liječnice/ke i dr. 

    CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje je ženska, feministička, neprofitna udruga osnovana 1997. godine kao odgovor na probleme kršenja ljudskih prava, posebice ženskih i manjinskih prava. Pružaju pravno savjetovanje o radnim i socijalnim pravima te diskriminaciji, provode brojne projekte. Nakladnice su informacijskog portala o rodu, spolu i demokraciji – Libela.

    PARITER - riječka neprofitna organizacija koja promiče ljudska prava, kulturu nenasilja, toleranciju, prava manjina i rodnu ravnopravnost povezujući neformalno obrazovanje, istraživanje i aktivizam. Aktivno se bave obrazovanjem o nediskriminaciji i ljudskim pravima te gradnji svijesti o društvenoj pravdi kroz edukacije, radionice i treninge.

    Domine je splitska feministička organizacija osnovana 2002. radi promicanja prava žena i poticanja razvoja civilnog društva. Organiziraju edukacije za mlade, pravnu i psihološku podršku ženama i rade na političkom i ekonomskom osnaživanju žena. 

    Udruga "HERA" za zaštitu i promicanje ljudskih prava (Križevci) je organizacija osnovana radi senzibiliziranja i educiranja javnosti o nasilju u obitelji, borbe protiv nasilja u obitelji, humanitarnog rada, razvoja i poticanja kreativnosti žena te zdravstvene preventive i osvješćivanja aktualnih problema.

    Adela, Osijek - Udruga za ženska ljudska prava i razvoj demokratskog društva - prva ženska i feministička udruga u Osijeku osnovana 2023.godine formaliziranjem neformalne inicijative „Kava za ženska prava“ s ciljem ostvarivanja ljudskih prava, posebno ženskih ljudskih prava i osnaživanja žena.

    Hrabre sestre - su projekt udruge Centar za građansku hrabrost koja je osnovana je 2011. a okuplja mrežu žena u Hrvatskoj koje pružaju podršku ženama koje se odluče na prekid trudnoće.

    Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova  imenovana je prvi puta 2003. godine, djeluje neovisno i samostalno, prati provođenje Zakona o ravnopravnosti spolova i drugih propisa koji se tiču ravnopravnosti spolova. Najmanje jednom godišnje o svom radu izvješćuje Hrvatski sabor. Pravobraniteljica postupa i po pritužbama građana i građanki na diskriminaciju temeljem spola, bračnog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije.

    Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH - osnovan je 2004. godine temeljem Uredbe Vlade RH kao stručna služba Vlade RH za obavljanje stručnih i administrativnih poslova u vezi s ostvarivanjem ravnopravnosti spolova u Republici Hrvatskoj. Ured se bavi koordinacijom svih aktivnosti kojima je cilj uspostavljanje ravnopravnosti spolova u društvu, stvaranje uvjeta za promicanje ravnopravnosti spolova te praćenje provedbe i učinkovitosti Zakona o ravnopravnosti spolova i Nacionalne politike za ravnopravnost spolova.

  • Kronologija razvoja ženskih ljudskih prava

    • 1792. godine - u Velikoj Britaniji objavljena Obrana ženskih prava autorice Mary Wollstonecraft, prve sufražetkinje koja je zahtijevala pravo glasa u Engleskoj.
    • 1857. godine - u New Yorku 8. ožujka u štrajk stupaju radnice u tvornici tekstila, zahtijevajući bolje uvjete rada za žene.  Okupljene je rastjerala policija, ali žene su dva mjeseca kasnije osnovale svoj sindikat. Protesti žena nastavili su se i sljedećih desetljeća.  
    • 1881. godine - Žene u Hrvatskoj ostvarile su pravo glasa na lokalnim izborima 28. siječnja 1881. godine, međutim izmjenama zakona 1895. godine su ga izgubile.
    • 1893. godine - Novi Zeland postao je prva zemlja koja je dodijelila ženama opće pravo glasa.
    • 1901. godine učiteljice na čelu s Marijom Jambrišak i Jagodom Truhelkom osnivaju prvi ženski list u Hrvatskoj Domaće ognjište u kojem se zauzimaju za obrazovanje žena čime su utrle put sufražetskom pokretu u Hrvatskoj.
    • 1903. godine O pravima žena piše se i u listovima urednica Zofke Kveder i Marije Jurić Zagorke, koja je ujedno u Zagrebu organizirala i prvi ženski prosvjed 1903.
    • 1908. godine – jedan od najpoznatiji prosvjeda - 15 000 žena marširalo kroz New York tražeći kraće radno vrijeme, bolje plaće i pravo glasa.
    • 8.03.1909. godine prvi put obilježen Dan žena u SAD-u deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike. 
    • 1910. godine u Kopenhagenu je održana prva međunarodna ženska konferencija u organizaciji Socijalističke Internacionale gdje je službeno odlučeno da se svake godine 8. ožujka obilježava Međunarodni dan žena. Prijedlog ovoj inicijativi dala je slavna njemačka socijalistica Clara Zetkin. Odtad se obilježavanje ovog dana proširilo Europom, pa i diljem svijeta.
    • 1917. godine - Opće pravo glasa za žene u Rusiji.
    • 1920. godine - U SAD-u sufražetkinje poput Susan B. Anthony i Elizabeth Cady Stanton vodile su borbu za pravo glasa žena. Nakon dugogodišnje borbe, 19. amandman Ustava SAD-a, poznat kao Susan B. Anthony Amendment, ratificiran je 1920. godine, omogućujući ženama opće pravo glasa.
    • 1945. godine - Najznačajniji trenutak za hrvatske žene bio je 11. kolovoza 1945. godine kada su  ostvarile pravo glasa u Jugoslaviji. Uvođenjem socijalističkog sustava, ženama su pružene nove mogućnosti za obrazovanje, zapošljavanje i političko sudjelovanje te su se počele provoditi politike koje su promicale rodnu ravnopravnost.
    • 1949. godine - Simone de Beauvoir, francuska filozofkinja u svojem djelu Drugi spol analizirala je rodnu nejednakost i potaknula feministički pokret druge polovice 20. Stoljeće.
    • 1963. godine - Betty Friedan objavljuje knjigu Ženska mistika koja je označila početak drugog vala feminizma. Friedan je osnovala i Nacionalnu organizaciju za ženska prava (NOW) koja je odigrala važnu ulogu u promicanju ženskih prava u SAD-u.
    • 1975. godine - proglašena Međunarodnom godinom žene, Ujedinjeni narodi su službeno počeli obilježavati Međunarodni dan žena.
    • 1979. godine - usvojena Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW - Convention on the Elimination of all Forms of Discrimination Against Women) 
    • 1990. godine - u Republici Hrvatskoj, Ustavom je zajamčena ravnopravnost spolova i zabrana diskriminacije tj. jednaka prava za žene i muškarce.
    • 2000. godine – usvojena Konvencija o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebno ženama i djecom.
    • 2003. godine -  u Hrvatskoj ustanovljena institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova
    • 2004. godine – u Hrvatskoj  ustanovljen Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH
    • 2008. godine – u Hrvatskoj donesen Zakon o ravnopravnosti spolova s ciljem sprječavanja diskriminacije. 
    • 2009. godine u Hrvatskoj donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije.
    • 2018. godine - stupila je na snagu tzv. Istanbulska konvencija. 
    • 8.03. 2016. godine u Zagrebu održan prvi Noćni marš u organizaciji kolektiva fAktiv.
    • 2019. godine Vijeće Europe usvojilo je Preporuku CM/Rec (2019)  o sprječavanju i borbi protiv seksizma.
      Preporuka potvrđuje da je seksizam pojačan rodnim stereotipima koji pogađaju žene i muškarce, djevojčice i dječake te da je suprotan postizanju ravnopravnosti spolova i uključivih društava.

  • Materijali i literatura

    Portali
    Institucije
    Literatura/knjige
    • Virginia Woolf: Vlastita soba (1928.)
    • Simone de Beauvoir: Drugi spol (1949.)
    • Betty Friedan: Feminine Mistique (1963.)
    • Elfriede Jelinek: What Happened After Nora Left Her Husband (1980.)
    • Marjane Satrapi: Persepolis (2000. kao grafički roman, 2007. animirani film)
    • Azar Nafisi: Lolita u Teheranu: životopis u knjigama (2003.)
    • Gloria Steinem: My Life On the Road (2016.)
    • Cristen Conger and Caroline Ervin: Unladylike: A Field Guide to Smashing the Patriarchy and Claiming Your Space (2018.)
    • Caroline Criado Perez: Invisible Women: Data Bias In a World Designed For Men (2019.)
    Video zapisi

    Filmovi
    • The Color Purple (1985) Steven Spielberg
    • Thelma and Louise (1991) Ridley Scott
    • Orlando (1993) Sally Potter ( odnosi se i na LGBIQ+)
    • Whale Rider (2002) Niki Caro
    • Iron Jawed Angels (2004) Katja von Garnier
    • North Country / Sjeverna zemlja (2005) Niki Caro
    • Made in Dagenham /Ženska prava hoću (2010) Nigel Cole (odnosi se i na radnička prava)
    • Suffragette (2015) Sarah Gavron
    • Hidden Figures / Skrivene junakinje (2016) Theodore Melfi
    • Battle of the Sexes (2017) Simon Beaufoy
    • The Divine Order (2017) Petra Biondina Volpe
    • On the Basis of Sex (2018) Mimi Leder
    Dokumentarni filmovi: 
    • It's a Girl (2021) Evan Grae Davis
    • She’s Beautiful When She’s Angry (2014) Mary Dore
    • The Black Panthers: Vanguard of the Revolution (2015) Stanley Nelson
    • Hot Girls Wanted (2015) Jill Bauer, Ronna Gradus
    • Feminists: What Were They Thinking? (2018) Johanna Demetrakas
    • 9to5: The Story of a Movement (2020) Julia Reichert i Steven Bognar
    • Period. End of Sentence. (2018) Rayka Zehtabchi (kratki dokumentarni film nagrađen Oscarom) https://youtu.be/Lrm2pD0qofM 
    • Reversing Roe (2018) Ricki Stern & Anne Sundberg
    Knjige i članci
    • Boyd, Karen S., Glass ceiling, Encyclopedia of Race, Ethnicity, and Society., Ed. Thousand Oaks, SAGE, 2008. 549-52.
    • Burušić-Barčan, I. i Burušić, J., Stakleni strop – zastarjeli pojam ili realnost?, ET²eR
    • ekonomija, turizam, telekomunikacije i računarstvo, br. 3, 2021, str. 1-7.
    • Galić, B., i Nikodem, K., Neki aspekti diskriminacije žena pri zapošljavanju u RH, Rad u Hrvatskoj: Pred izazovima budućnosti, 2008.
    • Horvat, M. i Perasović Cigrovski, B., Uznemiravanje žena na javnim mjestima – osvrt na uzroke, oblike i učestalost problema uznemiravanja u Hrvatskoj i svijetu, 2014., Sociologija i prostor, 293-312.
    • Nedović, M., Ivanković, D. i Miščević, D., Stakleni strop – položaj žena u sustavu znanosti, 2015., Obrazovanje za poduzetništvo - E4E, 5 (1), 91-98.
    • Vidaković, D., Sufražetkinje i pokret za ženska prava, Essehist, br. 3, 2011, str. 68- 72.
    • Pravilnik o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu trudne radnice, radnice koja je nedavno rodila i radnice koja doji, NN 91/2015
    • Ustav Republike Hrvatske, NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14
    • Zakon o radu, NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 
    • Zakon o ravnopravnosti spolova, NN 82/08, 69/17 
    • Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama, NN 152/22 
    • Zakon o suzbijanju diskriminacije, NN 85/08, 112/12 
    Web izvori
    • Abrams, D., Processes of prejudice: Theory, evidence and intervention, 2010., Centre for the Study of Group Processes, University of Kent.
    • Adorio.hr, Gender Pay Gap (GPG) Hrvatska, 5. prosinca 2022. 
    • Dujmović, A., Što su rodni stereotipi i kako utječu na stvarnu ravnopravnost žena i muškaraca?, 29. veljače 2020., Žene i mediji.